BOŽJI ČAS SILE

Kad je Isus na svadbi u Kani (Iv 2) pretvorio vodu u vino, dao je svojim učenicima – i njegovoj dolazećoj Crkvi – ilustriranu propovijed. Naš Gospodin nije nikada ništa učinio niti je rekao ijednu riječ što nije imalo vječno značenje. Sve što je o njemu zapisano u Pismu ukazuje na nepromjenjivu Božju prirodu i njegova djela.

Isusov "čas" (Iv 2,4) trebao je biti u vezi s nečim što se događalo na gozbi. To znači, njegov čas sile je došao kad više nije bilo vina u bocama. To se nama događa kad više nemamo rješenja, kad su svi naši ljudski napori uzaludni – i jedino čudo može riješiti naš problem.

Ovaj princip nalazimo na djelu kroz čitavu Bibliju; u najmračnijem čovječjem času Gospodin ima povijest očitovanja svoje sile. Kad dolazimo do kraja svoje snage, Bog već ima pripremljeno veliko djelo izbavljenja za nas.

Pismo nam daje primjere tog principa. Suci 6 otkrivaju Izraela u razdoblju strašne neimaštine. Iz godine u godinu, narod Božji bio je bespomoćan pred naletima neprijatelja, pokvarenih Midjanaca. Kad je ta vojska stigla, Božji je narod bježao u brda tražeći sigurnost i skrivajući se u pećinama. A u isto vrijeme, njihov je neprijatelj otimao njihovu ljetinu i stada te uništavao sve što su sagradili, ostavljajući Izraela potpuno "bez sredstva za života" ili u duhovnoj smrti.

Stanje Izraelove neimaštine nastavljalo se iz godine u godinu. Međutim, upravo u tom mračnom času Bog je pokazao svoju silu za svoj narod. Doista, Gospodin je izvršio svoje izbavljenje odabirući najsiromašnijeg čovjeka iz najsiromašnije obitelj u najsiromašnijem plemenu u Izraelu: Gideona. Njegov vapaj odražavao je bol izraelskog naroda: "Oh, gospodaru, ako je Jahve s nama, zašto nas sve ovo snađe? Gdje su sva ona čudesa njegova?" (Suci 6,13).

Vjerojatno vam je poznata ova priča. Bog je Gideonu poslao anđela i zajedno s tristo drugih ljudi, koristeći jedino rog i luč, ljudi su slomili midjansku moć i Izrael je bio nadnaravno izbavljen!

Njihov čas tame postao je Božji čas sile!