UTJEŠEN OD BOGA

"Utješit ćete se u Jeruzalemu" (Iz 66,13).

Kakvo proroštvo! Ovaj redak govori o utjesi u Crkvi, gdje svaki ud Kristova tijela s ljubavlju  njeguje drugoga. To je slika Božjega naroda koji blaži boli jedan drugome i ulazi u njegovo trpljenje.
Ovu sliku potvrđuje Pavao u Novom zavjetu: "Neka je hvaljen Bog … Bog svakovrsne utjehe, koji nas tješi u svoj našoj nevolji tako da mi možemo svakovrsnom utjehom, kojom nas same tješi Bog, tješiti one koji se nalaze ma kakvoj nevolji" (2 Kor 1,3-4).
Ovdje možete vidjeti da ništa nije rečeno o izbavljenju iz bitke. Rečeno nam je jedino da nam Duh Sveti daje utjehu da podnesemo i da ostanemo postojani u našoj kušnji: "… tješi … u … nevolji."
Ova utjeha, osigurana od Duha usred naših nevolja, nije samo privremeno podizanje iz bremena. To nije uzdah olakšanja; isključenje uznemirujućih misli ili straha. Naprotiv, to je utjeha koja nam dolazi u našim nevoljama – i ona je nadnaravna. To je čudotvorno djelo, s neba poslano iscjeljenje uma, duše i duha. Takva utjeha je isključivo djelo Duha Svetog i postiže se po vjeri dok se uzdamo u njegovu ljubav za nas.
Dragi sveti, pitam vas, što imate dati drugima u nevolji? Što je Duh Sveti učinio u vama što može donijeti iscjeljenje povrijeđenim prijateljima i obitelji?
Ne radi se o pitanju sredstava ili milostinje. Ljubazne riječi suosjećanja nisu dovoljne. Košara s namirnicama nije potpun odgovor. Sve to je dobro i biblijski, ali ništa od toga samo po sebi nije u stanju iscijeliti srca.
"… da mi možemo svakovrsnom utjehom, kojom nas same tješi Bog, tješiti one koji se nalaze ma u kakvoj nevolji" (2 Kor 1,4).
Duh Sveti obećava kreativno čudo.