POSTOJANOST I POUZDANJE
"Pazite, braćo, da se slučajno u koga od nas ne nađe pokvareno, nevjerno srce, tako da otpadne od Boga živoga. Naprotiv, opominjite se međusobno svaki dan sve dotle dok traje ovo danas, da koji od vas ne otvrdne zavodljivošću grijeha! Mi smo uistinu postali i jesmo sudionici Kristovi, samo ako nadu kakvu smo od početka imali čvrsto sačuvamo do svršetka" (Heb 3,12-14).
Vjerujem zajedno s drugim stražarima da su dani o kojima je Isus unaprijed govorio sada nad nama. Svuda širom svijeta ljudi umiru od straha dok gledaju užasne stvari koje dolaze na zemlju.
Međutim, usred sve te tjeskobe i straha, mi koji se uzdamo u Gospodina čujemo kako nam njegova Riječ govori: "Budi postojan i imaj pouzdanja do kraja."
Činjenica je da kad god se gomila strah, Bog poziva na veću postojanost. Kad god je velika strava i otpad, on poziva na veće pouzdanje. Kad god je tama i očaj, on nas poziva da povećamo radost i veselje.
To je priroda našega nebeskog Oca. On je stvorio sredstva za svoj narod da čvrsto drži i sačuva svoju radost u najoštrijim vremenima nevolje.
No uz to postoji uvjet, a to je veliki ako:
"Mi smo uistinu postali i jesmo sudionici Kristovi, samo ako nadu kakvu smo od početka imali čvrsto sačuvamo do svršetka … Krist(ova) … smo kuća mi, ako čvrsto sačuvamo do kraja pouzdanje i slavni ponos nade" (Heb 3,14.6).
Zašto smo dobili ovu riječ opomene? Jer danas su na djelu snažne sile protiv svakog vjernika koji se čvrsto drži svoje pouzdane vjere.