LJUBAV MOGA OCA
Majka će ostati sa svojim bolesnim djetetom dok ne dođe izlječenje. Čak će podnijeti i odbacivanje svoje ljubavi. To dijete može upasti u grijeh, ne poštujući nijednu majčinu riječ vodstva ili ispravka. Ono može biti svladano beznađem ili nevjerom, ili postati ponosno, tvrdoglavo i buntovno. Međutim, kroz sve to njegova majka nikada ne diže ruke od njega.
Zamislite sliku jedne majke orlice. "Obujmio (te), gajio i čuvao ko zjenu oka svoga. Poput orla što bdi nad gnijezdom nad svojim orlićima lebdeći, tako on krila širi, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima" (Pnz 32,10-11). Isus misli na sličnu sliku kad govori o "kvočki (koja) skuplja svoje piliće pod krila" (Mt 12,37). U vrijeme oluje, takva majka skriva svoje mlade u sigurnosti i s ljubavlju pod svojim krilima.
Ovdje govorimo o nježnoj, najpouzdanijom ljubavi poznatoj ljudskim bićima. Ako biste ušli u bilo koji sud i zavirili u jednu sudnicu za drugom, vidjeli biste na suđenju mlade ljude za svaki mogući zločin. A tko bi sve to gledao iz gledališta u sudnici? Uglavnom majke.
Pođite u bilo koji zatvor u vrijeme posjeta. Koga vidite kako čeka da posjeti zatvorenog sina ili kćer? Majke pritisnute žalošću, majke koje kao da imaju neograničenu količinu ljubavi i oproštenja.
Prije mnogo godina, jedan je stari propovjednik zapisao: "Ne znam je li izgubljeni sin imao majku, ali ako ju je imao, uvjeravam vas da dok je otac stajao na krovu čekajući da mu se sin vrati, majka je bila zatvorena u svojoj sobi plačući i vapeći. Kasnije, kad su svi plesali na sinovljevu povratku, tu biste majku našli kako tom sinu šapće u uho riječ nade i iscjeljenja."
Možda ne možemo razumjeti zašto Bog dopušta da nevolje traju; zašto oni koje volimo podnose bol i nevolju tako dugo; zašto toliko naših molitava kao da ne prima odgovor; zašto toliko naših pitanja ostaje neodgovorenih. Ali Bog nije obvezan odgovoriti na sva naša pitanja. Zapravo, možda nećemo znati nijedan odgovor dok ne dođemo u slavu.
Međutim, postoji jedna stvar koju ja nikada neću ispitivati – a to je ljubav mog Oca za mene, otkrivena mi Duhom Svetim koji prebiva u meni.
Zamislite sliku jedne majke orlice. "Obujmio (te), gajio i čuvao ko zjenu oka svoga. Poput orla što bdi nad gnijezdom nad svojim orlićima lebdeći, tako on krila širi, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima" (Pnz 32,10-11). Isus misli na sličnu sliku kad govori o "kvočki (koja) skuplja svoje piliće pod krila" (Mt 12,37). U vrijeme oluje, takva majka skriva svoje mlade u sigurnosti i s ljubavlju pod svojim krilima.
Ovdje govorimo o nježnoj, najpouzdanijom ljubavi poznatoj ljudskim bićima. Ako biste ušli u bilo koji sud i zavirili u jednu sudnicu za drugom, vidjeli biste na suđenju mlade ljude za svaki mogući zločin. A tko bi sve to gledao iz gledališta u sudnici? Uglavnom majke.
Pođite u bilo koji zatvor u vrijeme posjeta. Koga vidite kako čeka da posjeti zatvorenog sina ili kćer? Majke pritisnute žalošću, majke koje kao da imaju neograničenu količinu ljubavi i oproštenja.
Prije mnogo godina, jedan je stari propovjednik zapisao: "Ne znam je li izgubljeni sin imao majku, ali ako ju je imao, uvjeravam vas da dok je otac stajao na krovu čekajući da mu se sin vrati, majka je bila zatvorena u svojoj sobi plačući i vapeći. Kasnije, kad su svi plesali na sinovljevu povratku, tu biste majku našli kako tom sinu šapće u uho riječ nade i iscjeljenja."
Možda ne možemo razumjeti zašto Bog dopušta da nevolje traju; zašto oni koje volimo podnose bol i nevolju tako dugo; zašto toliko naših molitava kao da ne prima odgovor; zašto toliko naših pitanja ostaje neodgovorenih. Ali Bog nije obvezan odgovoriti na sva naša pitanja. Zapravo, možda nećemo znati nijedan odgovor dok ne dođemo u slavu.
Međutim, postoji jedna stvar koju ja nikada neću ispitivati – a to je ljubav mog Oca za mene, otkrivena mi Duhom Svetim koji prebiva u meni.