POTPUNO UVJEREN
Abraham se nije pokolebao u svojoj vjeri. Naprotiv, bio je "potpuno uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao" (Rim 4,21). On je prepoznao da je Bog u stanju raditi ni s čim. Doista, naš Gospodin stvara iz ničega. Promotrite izvješće Postanka: Bog je stvorio svijet iz ničega. On stvara samo jednom riječju. I on može stvoriti čuda za nas – iz ničega.
Kad sve drugo iznevjeri – kad se svaki vaš plan iscrpi – to je vrijeme za vas da sve bacite na Boga. To je vrijeme da odustanete od svakog pouzdanja da ćete naći izbavljenje negdje drugdje. Zatim, kad ste jednom spremni vjerovati, vidjet ćete Boga ne kao lončara kojemu je potrebna glina, nego kao Stvoritelja koji radi iz ničega. I iz ničega što je od ovoga svijeta ili njegovih materijala Bog će raditi na načine koje nikada niste mogli ni zamisliti.
Kako je ozbiljan Gospodin u vezi s našim vjerovanjem njemu kad se suočimo s nemogućim stvarima?
Odgovor na ovo pitanje nalazimo u priči o Zahariji, ocu Ivana Krstitelja. Zahariju je posjetio anđeo koji mu je rekao da će njegova žena Elizabeta roditi posebno dijete. Ali Zaharija – koji je poput Abrahama bio već u godinama – odbio je to vjerovati. Sâmo Božje obećanje nije bilo dovoljno za njega.
Zaharija je odgovorio anđelu: "Po čemu ću ja to spoznati? Ja sam star, a žena mi je u poodmakloj dobi" (Lk 1,18). Jednostavno rečeno, Zaharija je razmatrao nemoguće stvari. Rekao je: "Ovo nije moguće. Moraš mi pokazati kako će se to dogoditi." Ovo nije zvučalo razumno.
Zaharijine sumnje nisu ugodile Gospodinu. Anđeo mu je rekao: "A jer nisi vjerovao mojim riječima, premda su takve da će se ipak ispuniti u svoje vrijeme, ti ćeš zanijemjeti i nećeš moći govoriti do dana dok se ovo ne zbude" (Lk 1,20).
Poruka je jasna: Bog očekuje da mu vjerujemo kad govori. Isto tako, Petar piše: "Zato neka i oni koji trpe prema volji Božjoj, preporuče svoje duše dobrim djelima vjernomu Stvoritelju" (1 Pt 4,19).
Kad sve drugo iznevjeri – kad se svaki vaš plan iscrpi – to je vrijeme za vas da sve bacite na Boga. To je vrijeme da odustanete od svakog pouzdanja da ćete naći izbavljenje negdje drugdje. Zatim, kad ste jednom spremni vjerovati, vidjet ćete Boga ne kao lončara kojemu je potrebna glina, nego kao Stvoritelja koji radi iz ničega. I iz ničega što je od ovoga svijeta ili njegovih materijala Bog će raditi na načine koje nikada niste mogli ni zamisliti.
Kako je ozbiljan Gospodin u vezi s našim vjerovanjem njemu kad se suočimo s nemogućim stvarima?
Odgovor na ovo pitanje nalazimo u priči o Zahariji, ocu Ivana Krstitelja. Zahariju je posjetio anđeo koji mu je rekao da će njegova žena Elizabeta roditi posebno dijete. Ali Zaharija – koji je poput Abrahama bio već u godinama – odbio je to vjerovati. Sâmo Božje obećanje nije bilo dovoljno za njega.
Zaharija je odgovorio anđelu: "Po čemu ću ja to spoznati? Ja sam star, a žena mi je u poodmakloj dobi" (Lk 1,18). Jednostavno rečeno, Zaharija je razmatrao nemoguće stvari. Rekao je: "Ovo nije moguće. Moraš mi pokazati kako će se to dogoditi." Ovo nije zvučalo razumno.
Zaharijine sumnje nisu ugodile Gospodinu. Anđeo mu je rekao: "A jer nisi vjerovao mojim riječima, premda su takve da će se ipak ispuniti u svoje vrijeme, ti ćeš zanijemjeti i nećeš moći govoriti do dana dok se ovo ne zbude" (Lk 1,20).
Poruka je jasna: Bog očekuje da mu vjerujemo kad govori. Isto tako, Petar piše: "Zato neka i oni koji trpe prema volji Božjoj, preporuče svoje duše dobrim djelima vjernomu Stvoritelju" (1 Pt 4,19).