POBJEDONOSAN MIR - Gary Wilkerson
Nije grijeh reći: "Gospodine, ovo vrijeme u mom životu je poražavajuće i neugodno. Trebam tvoju snagu i hrabrost." On poziva na tu vrstu priznanja i molitve. Ali Bog ima problem s kršćanima koji kažu: "Načinio sam korak u vjeri, ali kad sam počeo osjećati nedostatak mira, znao sam da to nije od Gospodina. I tako sam se zaustavio."
Evo gdje je problem s tom vrstom razmišljanja. Ako prestanemo hodati po vjeri svaki put kad imamo nedostatak mira, nikada ništa nećemo učiniti u poslušnosti Gospodinu.
Da, trebali bismo imati pobjedonosan mir koji okružuje sve što činimo. Takav mir dolazi iz Božje nepromjenjive Riječi. Ali moramo znati da ako idemo za poslovima našega Oca, naš mir će bit uzdrman s vremena na vrijeme. Čak je i čovjek vjere poput Jošue mogao biti uzdrman. Zbog toga mu je Bog rekao: "Budi odvažan i hrabar … Ne boj se" (Jš 1,6.7.9).
Znam da moj otac David Wilkerson nikada ne bi otišao u grad New York kako bi radio s članovima bandi da je mislio kako svaki nedostatak mira znači da mu Bog govori da stane. Postoje vremena kad moramo čuti Božji glas usred našega potresanja. U kaotična vremena njegova želja za nas nije da odustanemo, nego da raspoznamo glas Duha. Na taj način pronalazimo mir kad je naš svijet uzdrman.
Prije jednog stoljeća, mnogi su vjerni misionari u Kini desetljeće za desetljećem mukotrpno radili a da su imali jako malo pokazati od svega svog napora. Neki su imali samo jednog ili dva obraćenika; drugi nijednoga. Desetljećima su trpjeli pod oštrim, represivnim uvjetima i mnogi su umrli ili bili izbačeni odande. Nije bilo razloga vjerovati da je njihov trud bio išta drugo nego jedan ogroman neuspjeh.
Danas deseci milijuna kineskih kršćana štuju Boga samo u tajnoj crkvi. Sociolozi kažu da će s 2050. godinom Crkva u Kini biti brojnija od svih vjernika u ostatku svijeta.
Je li trud onih misionara bio uzaludan? Uopće ne. Te su sluge vjerno sijale sjeme, ne znajući kakav će biti rezultat. I većina tih misionara umrla je nikada ne saznavši rezultate. Potičem vas, uzmite njihov primjer k srcu. Kad god se suočavamo s negativnim prilikama, to je naš poziv da poslušamo Boga. Rezultati ovise o njemu.
Evo gdje je problem s tom vrstom razmišljanja. Ako prestanemo hodati po vjeri svaki put kad imamo nedostatak mira, nikada ništa nećemo učiniti u poslušnosti Gospodinu.
Da, trebali bismo imati pobjedonosan mir koji okružuje sve što činimo. Takav mir dolazi iz Božje nepromjenjive Riječi. Ali moramo znati da ako idemo za poslovima našega Oca, naš mir će bit uzdrman s vremena na vrijeme. Čak je i čovjek vjere poput Jošue mogao biti uzdrman. Zbog toga mu je Bog rekao: "Budi odvažan i hrabar … Ne boj se" (Jš 1,6.7.9).
Znam da moj otac David Wilkerson nikada ne bi otišao u grad New York kako bi radio s članovima bandi da je mislio kako svaki nedostatak mira znači da mu Bog govori da stane. Postoje vremena kad moramo čuti Božji glas usred našega potresanja. U kaotična vremena njegova želja za nas nije da odustanemo, nego da raspoznamo glas Duha. Na taj način pronalazimo mir kad je naš svijet uzdrman.
Prije jednog stoljeća, mnogi su vjerni misionari u Kini desetljeće za desetljećem mukotrpno radili a da su imali jako malo pokazati od svega svog napora. Neki su imali samo jednog ili dva obraćenika; drugi nijednoga. Desetljećima su trpjeli pod oštrim, represivnim uvjetima i mnogi su umrli ili bili izbačeni odande. Nije bilo razloga vjerovati da je njihov trud bio išta drugo nego jedan ogroman neuspjeh.
Danas deseci milijuna kineskih kršćana štuju Boga samo u tajnoj crkvi. Sociolozi kažu da će s 2050. godinom Crkva u Kini biti brojnija od svih vjernika u ostatku svijeta.
Je li trud onih misionara bio uzaludan? Uopće ne. Te su sluge vjerno sijale sjeme, ne znajući kakav će biti rezultat. I većina tih misionara umrla je nikada ne saznavši rezultate. Potičem vas, uzmite njihov primjer k srcu. Kad god se suočavamo s negativnim prilikama, to je naš poziv da poslušamo Boga. Rezultati ovise o njemu.