LJUBAV IDE I DRUGU MILJU - Gary Wilkerson
Neki kršćani misle da stvaranje mira znači izbjegavanje sukoba, ali to samo vodi do daljnje podjele, borbe i nereda. Kad je bilo posljednji put da ste izbjegli neophodan sukob s nekim? Jeste li prema toj osobi završili s "pasivnom agresivnošću", odbijajući biti ljubazni? Jesu li vaši mailovi ili Facebook statusi o njoj bili oštri?
Izbjegavanje sukoba nema ništa s vodstvom Duha. Zapravo, Isus nam zapovijeda da činimo upravo obratno. On nam čak daje specifične upute što činiti u vezi s tim. "Ako ti brat sagriješi, pođi te ga ukori nasamo. Ako te posluša, dobio si svoga brata" (Mt 18,15). Isusova uputa je ovdje umotana u mudrost. Suočiš li se s nekom osobom nasamo, sačuvat ćeš njezino dostojanstvo, bez obzira na grijeh. To isto tako dopušta da istina baci svoje svjetlo na grijeh.
Međutim, suočavanje s nekim na taj način nije jednokratno rješenje. Zašto? Prije svega, možda neće biti djelotvorno, kao što je Isus istaknuo. "Ako te ne posluša …" (Mt 18,16). Isto tako, to nije rutinska zapovijed, tako da nakon toga možemo otići i reći: "Dakle, učinio sam što je Isus rekao. To je to. Neću se morati više baviti s tim čovjekom." Prema Isusu, moramo učiniti još više – jer ljubav ide još jednu milju: "Ako te ne posluša, dovedi još jednoga ili dvojicu sa sobom da sve, oslanjajući se na izjave dvojice ili trojice svjedoka, bude vjerodostojno" (Mt 18,16).
To čak ni tu ne završava. Ljubav nastavlja ići sljedeću milju: "Ako ni njih ne posluša, saopći to Crkvi! Ako li ni Crkve ne posluša, smatraj ga poganinom ili carinikom" (M6 18,17). Posljednji izraz zvuči poput konačnog odbacivanja, ali to nije točno. Naši postupci su da bi pokazali grešnikovo ponašanje, tako da se može pokajati i ponovno uživati u zajedništvu.
Ovaj nam slijed postupaka pokazuje još nešto. On nas uči duljinu do koje Bog rasteže svoju milost – i našu cijenu kao posrednika milosti. Božje srce uvijek želi vratiti izgubljenu ovcu u stado. Kako daleko ide ta milost? Kao što je Isus rekao Petru, našem bratu koji je sagriješio moramo oprostiti "sedamdeset puta sedam" – što znači, koliko god puta je potrebno. Ovo još jednom zahtijeva onu vrstu ljubavi – "polažem-svoj-život-na-križu". To je ljubav koja kaže: "Još sam ovdje za tebe. Nikamo ne idem." Ova ljubav zahtijeva Duhom ispunjen život, jer naše tijelo jednostavno toga nije sposobno.
Izbjegavanje sukoba nema ništa s vodstvom Duha. Zapravo, Isus nam zapovijeda da činimo upravo obratno. On nam čak daje specifične upute što činiti u vezi s tim. "Ako ti brat sagriješi, pođi te ga ukori nasamo. Ako te posluša, dobio si svoga brata" (Mt 18,15). Isusova uputa je ovdje umotana u mudrost. Suočiš li se s nekom osobom nasamo, sačuvat ćeš njezino dostojanstvo, bez obzira na grijeh. To isto tako dopušta da istina baci svoje svjetlo na grijeh.
Međutim, suočavanje s nekim na taj način nije jednokratno rješenje. Zašto? Prije svega, možda neće biti djelotvorno, kao što je Isus istaknuo. "Ako te ne posluša …" (Mt 18,16). Isto tako, to nije rutinska zapovijed, tako da nakon toga možemo otići i reći: "Dakle, učinio sam što je Isus rekao. To je to. Neću se morati više baviti s tim čovjekom." Prema Isusu, moramo učiniti još više – jer ljubav ide još jednu milju: "Ako te ne posluša, dovedi još jednoga ili dvojicu sa sobom da sve, oslanjajući se na izjave dvojice ili trojice svjedoka, bude vjerodostojno" (Mt 18,16).
To čak ni tu ne završava. Ljubav nastavlja ići sljedeću milju: "Ako ni njih ne posluša, saopći to Crkvi! Ako li ni Crkve ne posluša, smatraj ga poganinom ili carinikom" (M6 18,17). Posljednji izraz zvuči poput konačnog odbacivanja, ali to nije točno. Naši postupci su da bi pokazali grešnikovo ponašanje, tako da se može pokajati i ponovno uživati u zajedništvu.
Ovaj nam slijed postupaka pokazuje još nešto. On nas uči duljinu do koje Bog rasteže svoju milost – i našu cijenu kao posrednika milosti. Božje srce uvijek želi vratiti izgubljenu ovcu u stado. Kako daleko ide ta milost? Kao što je Isus rekao Petru, našem bratu koji je sagriješio moramo oprostiti "sedamdeset puta sedam" – što znači, koliko god puta je potrebno. Ovo još jednom zahtijeva onu vrstu ljubavi – "polažem-svoj-život-na-križu". To je ljubav koja kaže: "Još sam ovdje za tebe. Nikamo ne idem." Ova ljubav zahtijeva Duhom ispunjen život, jer naše tijelo jednostavno toga nije sposobno.