JEDINO RJEŠENJE - Gary Wilkerson
Zbog načina na koji Pavao piše korintskoj crkvi, lako je pretpostaviti da je puna velikih grijeha. Međutim, istina je da su bili uvelike obdareni Duhom Svetim. Zapravo upravo zbog Korinćana znamo o darovima Duha; Pavlova poslanica upućena njima pokazuje kako su snažno ti darovi radili među njima. No iako su Korinćani imali veliko znanje o stvarima Božjim, nedostajala im je ljubav koju Isus zahtijeva od nas. Pavao ih je snažno pogodio u vezi s tim:
"Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa. Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi" (1 Kor 13,1-3).
Pogledajte Pavlovu operativnu riječi ovdje: ništa. To je ono što je ljubav korintske crkve vrijedila. Rekao im je da tako nikada neće postići Božje ciljeve. Kristova ljubav – ona vrsta ljubavi položi-na-križu-svoj-život – jest visoka zapovijed, zapovijed koja je nemoguća osim po Duhu.
Sad, možda će vam ovo zvučati iznenađujuće tumačenje 1 Korinćanima 13. Većina od nas poznaje ovo poglavlje kao biblijsko "ljubavno poglavlje". Čak su i nekršćani upoznati s njim jer se čita na mnogim vjenčanjima. U tom kontekstu, 1 Korinćanima 13 nije mnogo više od sentimentalne pozdravne karte. Zapravo, ovo poglavlje je kontrapunkt svim tjelesnim grijesima koje je Pavao nabrojio u 2 Korinćanima 12. Taj popis uključuje prepirku, ljubomoru, ljutnju, neprijateljstvo, klevetu, ogovaranje, taštinu i nered. Pogledajte što je suprotno tome:
"Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi" (1 Kor 13,4-7). Kad usporedimo ovaj popis s drugim, počinjemo gledati na 1 Korinćanima 13 kao na duhovno rješenje problema grijeha – zapravo jedino rješenje.
"Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa. Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi" (1 Kor 13,1-3).
Pogledajte Pavlovu operativnu riječi ovdje: ništa. To je ono što je ljubav korintske crkve vrijedila. Rekao im je da tako nikada neće postići Božje ciljeve. Kristova ljubav – ona vrsta ljubavi položi-na-križu-svoj-život – jest visoka zapovijed, zapovijed koja je nemoguća osim po Duhu.
Sad, možda će vam ovo zvučati iznenađujuće tumačenje 1 Korinćanima 13. Većina od nas poznaje ovo poglavlje kao biblijsko "ljubavno poglavlje". Čak su i nekršćani upoznati s njim jer se čita na mnogim vjenčanjima. U tom kontekstu, 1 Korinćanima 13 nije mnogo više od sentimentalne pozdravne karte. Zapravo, ovo poglavlje je kontrapunkt svim tjelesnim grijesima koje je Pavao nabrojio u 2 Korinćanima 12. Taj popis uključuje prepirku, ljubomoru, ljutnju, neprijateljstvo, klevetu, ogovaranje, taštinu i nered. Pogledajte što je suprotno tome:
"Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi" (1 Kor 13,4-7). Kad usporedimo ovaj popis s drugim, počinjemo gledati na 1 Korinćanima 13 kao na duhovno rješenje problema grijeha – zapravo jedino rješenje.