BOŽJA DANAŠNJA PRIČUVNA VOJSKA
Želim govoriti svakom kršćaninu koji ne može poći na strano misijsko polje zbog prilika. Mislim na one koji su vjerni u molitvi, požrtvovnom davanju, potpomaganju misija. Svim takvim vjernicima ovdje je jasna poruka iz 1 Samuela 30,24: "Jer kakav je dio onome koji ide u boj, takav je dio onome koji ostaje kod tovara. Jednak dio neka imaju svi." Vi ste potpora bojišnici i ratni plijen je i vaš.
Onoga slavnog dana kad naša bitka završi – kad ćemo konačno biti u stanju odložiti naše duhovne mačeve – mnogi će stajati pred Gospodinom misleći da su praznih ruku. Ti neopjevani, nepoznati sveti reći će sami sebi: "Nemam ništa što bih predstavio Gospodinu. Nisam gotovo ništa učinio. Nisam doveo mnogo duša Kristu."
Međutim, kakav ih slavan trenutak čeka kad Isus počne dijeliti plijen. Bit će svladani radošću kad im se otvore oči da vide kako su i oni bili važni za borbu. Oni koji će misliti da nemaju dobrih djela da bi ih prikazali jednako će dijeliti plijen! Među njima bit će udovice, nemoćni i bolesni ili umirovljenici koji su požrtvovno potpomagali misijski rad.
Kad se sjetim tih neopjevanih svetih, zamišljam američke žene koje su održavale civilni sektor tijekom Drugoga svjetskog rata. Dok su se njihovi muževi, braća ili momci borili na prvoj crti bojišnice – na Pacifiku, Europi i Africi – te su žene radile za ogromnim tvorničkim trakama. Radile su dvadeset četiri sata, u muci i znoju, dok im je glasna tvornička buka neprestano parala uši.
Prilike tim ženama nisu dopuštale da budu na bojišnici. Tako su "stajale uz tovar" u potpori svojim ljubljenima. I bez ploda njihova rada, njihove vjerne proizvodnje na onim tvorničkim linijama, rat nikada ne bi bio zadobiven.
Ljubljeni, to je prava slika svakoga nepoznatog svetog u vječnosti koji misli da nema ništa predstaviti Isusu.
Onoga slavnog dana kad naša bitka završi – kad ćemo konačno biti u stanju odložiti naše duhovne mačeve – mnogi će stajati pred Gospodinom misleći da su praznih ruku. Ti neopjevani, nepoznati sveti reći će sami sebi: "Nemam ništa što bih predstavio Gospodinu. Nisam gotovo ništa učinio. Nisam doveo mnogo duša Kristu."
Međutim, kakav ih slavan trenutak čeka kad Isus počne dijeliti plijen. Bit će svladani radošću kad im se otvore oči da vide kako su i oni bili važni za borbu. Oni koji će misliti da nemaju dobrih djela da bi ih prikazali jednako će dijeliti plijen! Među njima bit će udovice, nemoćni i bolesni ili umirovljenici koji su požrtvovno potpomagali misijski rad.
Kad se sjetim tih neopjevanih svetih, zamišljam američke žene koje su održavale civilni sektor tijekom Drugoga svjetskog rata. Dok su se njihovi muževi, braća ili momci borili na prvoj crti bojišnice – na Pacifiku, Europi i Africi – te su žene radile za ogromnim tvorničkim trakama. Radile su dvadeset četiri sata, u muci i znoju, dok im je glasna tvornička buka neprestano parala uši.
Prilike tim ženama nisu dopuštale da budu na bojišnici. Tako su "stajale uz tovar" u potpori svojim ljubljenima. I bez ploda njihova rada, njihove vjerne proizvodnje na onim tvorničkim linijama, rat nikada ne bi bio zadobiven.
Ljubljeni, to je prava slika svakoga nepoznatog svetog u vječnosti koji misli da nema ništa predstaviti Isusu.