SKRIVANJE OD BOGA
Grijeh čini da se želimo sakriti od Božje nazočnosti. Evo što je suština nevjere među kršćanima: kad sagriješimo, iznevjerivši Boga, skloni smo pobjeći iz njegove nazočnosti. Mislimo da je previše ljut da bi s nama želio imati posla. Kako bi mogao biti prisan s nama kad smo tako teško sagriješili?
I prestajemo moliti. U svom stidu mislimo: "Ne mogu k Bogu u tom stanju" te nastojimo izraditi svoj put natrag u njegovu naklonost. Uvjereni smo da nam je samo potrebno vrijeme da se očistimo. Uspijemo li ostati čisti nekoliko tjedana, izbjegavajući svoju grešnu naviku, mislimo da smo se pokazali dostojnima da se ponovno približimo njegovu prijestolju.
To je strašna nevjera i to je zločin u očima Božjim. Kad priznamo naš grijeh, uključujući naše lakozavodljive navike, Bog nas ne ispituje. On ne traži dokaz pokajanja pitajući: "Je li ti stvarno žao? Ne vidim nijednu suzu. Obećavaš li da više nikada nećeš počiniti taj grijeh? Idi sad, posti dva dana u tjednu i moli sat vremena svakoga dana. Uspiješ li to bez pada, ponovno ćemo razgovarati."
Kad nas je Isus pomirio s Ocem na križu, bilo je to za sve vrijeme. To znači da ako sagriješim, ne moram se iznova miriti s Ocem; nisam odrezan od Gospodina, iznenada nepomiren. Ne, zastor odvojenosti na križu se razderao za stalno i zauvijek imam pristup do Božjega prijestolja kroz Kristovu krv. Vrata mi se nikada ne zatvaraju: "U njemu imamo pouzdanje i slobodan pristup k Bogu puni povjerenja po vjeri u Krista" (Ef 3,12).
Biblija jasno izjavljuje da ako netko od nas sagriješi, u Isusu Kristu imamo kod Oca zagovornika. Možemo stajati pred vratima prostorije njegova prijestolja osjećajući se trulo i nečisto. Ali ako ostanemo tamo, odbijajući ući, nismo ponizni, nego radimo u nevjeri. "Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć" (Heb 4,16).
I prestajemo moliti. U svom stidu mislimo: "Ne mogu k Bogu u tom stanju" te nastojimo izraditi svoj put natrag u njegovu naklonost. Uvjereni smo da nam je samo potrebno vrijeme da se očistimo. Uspijemo li ostati čisti nekoliko tjedana, izbjegavajući svoju grešnu naviku, mislimo da smo se pokazali dostojnima da se ponovno približimo njegovu prijestolju.
To je strašna nevjera i to je zločin u očima Božjim. Kad priznamo naš grijeh, uključujući naše lakozavodljive navike, Bog nas ne ispituje. On ne traži dokaz pokajanja pitajući: "Je li ti stvarno žao? Ne vidim nijednu suzu. Obećavaš li da više nikada nećeš počiniti taj grijeh? Idi sad, posti dva dana u tjednu i moli sat vremena svakoga dana. Uspiješ li to bez pada, ponovno ćemo razgovarati."
Kad nas je Isus pomirio s Ocem na križu, bilo je to za sve vrijeme. To znači da ako sagriješim, ne moram se iznova miriti s Ocem; nisam odrezan od Gospodina, iznenada nepomiren. Ne, zastor odvojenosti na križu se razderao za stalno i zauvijek imam pristup do Božjega prijestolja kroz Kristovu krv. Vrata mi se nikada ne zatvaraju: "U njemu imamo pouzdanje i slobodan pristup k Bogu puni povjerenja po vjeri u Krista" (Ef 3,12).
Biblija jasno izjavljuje da ako netko od nas sagriješi, u Isusu Kristu imamo kod Oca zagovornika. Možemo stajati pred vratima prostorije njegova prijestolja osjećajući se trulo i nečisto. Ali ako ostanemo tamo, odbijajući ući, nismo ponizni, nego radimo u nevjeri. "Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć" (Heb 4,16).