MOLTIVA U SOBI

Molitva u sobi događa se kad smo sami, u tajnosti. "A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti" (Mt 6,6).

Ali tu je još i više. Grčka riječ za sobu u ovom retku znači "privatna soba, tajno mjesto". Isusovim slušateljima to je bilo jasno, jer su domovi u njihovoj kulturi imali unutarnju prostoriju koja je služila kao neka vrsta smočnice. Isusova zapovijed je bila da se uđe u tu tajnu prostoriju i zatvori vrata iza sebe. To je zapovijed pojedincima, jer to nije ona vrsta molitve koja se može ostvariti u crkvu ili se moliti s molitvenim partnerom.

Isus je uspostavio primjer za to kad je odlazio na samotna mjesta na molitvu. Iznova i iznova Pismo nam govori da je otišao nasamo kako bi proveo vrijeme u molitvi. Nitko nije imao aktivniji život od njega s obzirom da je neprestano bio pritisnut potrebama onih oko sebe i imao je vrlo malo vremena za sebe. Međutim, rečeno nam je: "Rano ujutro, dok je još bio mrak, ustade, iziđe te ode na samotno mjesto, i tu je molio" (Mk 1,35). "Kad otpusti narod, uspe se na goru, u samoću, da se moli. Još je i uvečer ondje bio sam" (Mt 14,23).

Pogledajte zapovijed koju je Savao primio u Djelima. Kad je Krist dohvatio ovoga progonitelja crkve, Savao nije bio poslan na skupni crkveni sastanak ili k Ananiji, velikom molitvenom borcu. Ne, Savao je proveo tri dane sam i odvojen, moleći i nastojeći upoznati Isusa.

Mi svi imamo isprike zašto ne molimo sami u tajnosti, na nekom posebnom mjestu. Kažemo da nemamo takvo tajno mjesto ili da nemamo vremena. Thomas Manton, pobožan puritanski pisac, kaže ovo na tu temu: "Kažemo da nemamo vremena tajno moliti. Ali imamo vremena za sve ostalo: vrijeme za jelo, za piće, za djecu, ali nemamo vremena za ono što sve to održava. Kažemo da nemamo tajnog mjesta, ali Isus je našao goru, Petar krov, proroci pustinju. Ako nekoga volite, naći ćete mjesto da budete nasamo."