NAŠA PRAVODOBNA POMOĆ
"Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć" (Heb 4,16).
Što je naša "pravodobna pomoć"? To je uvijek kad iznevjerimo našega blagoslovljenog Gospodina. Onoga trenutka kad sagriješimo nalazimo se u potrebi za milošću i milosrđem i Bog nas poziva da hrabro dođemo do njegova prijestolja, s pouzdanjem da ćemo primiti sve što nam je potrebno. Ne da dolazimo k njemu samo kad se osjećamo ispravno ili sveto, nego da dođemo svaki put kad smo u potrebi.
Štoviše, ne moramo čekati da primimo očišćenje duše. "Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti" (1 Iv 1,9). Ivan kaže da ne smijemo pokušavati raditi na očišćenju satima, danima ili tjednima. Ono se događa trenutačno, čim dođemo Gospodinu.
Dakle, imate li vjeru da vjerujete u Božje trenutačno oproštenje? Možete li prihvatiti trenutačno, neprekinuto zajedništvo s Ocem? To je točno ono što nas Pismo potiče da činimo. Vidite, ista vjera koja nas spašava i oprašta nam je i vjera koja nas čuva. Petar kaže da nas "snaga Božja po vjeri čuva za spasenje što već stoji spremno da se objavi u posljednje vrijeme" (1 Pt 1,5). Kakva nevjerojatna istina!
Međutim, naša nas nevjera sprečava da pristupimo Božjoj snazi očuvanja. A s vremenom, kako se suočavamo s neprestanim snažnim napadima grijeha, počnemo očajavati. Ljubljeni, to tako ne smije biti. Bog nam je dao divna obećanja Novoga saveza, ali ona nisu ni od kakve koristi ako ne vjerujemo i ne primjenjujemo ih. Naš Gospodin je zajamčio da će staviti svoj zakon u naša srca, da će nam biti Bog, sačuvati nas od pada, usaditi svoj strah u nas, dati nam snagu da budemo poslušni, učiniti da hodamo njegovim putovima. Ali moramo potpuno tome vjerovati.
Što je naša "pravodobna pomoć"? To je uvijek kad iznevjerimo našega blagoslovljenog Gospodina. Onoga trenutka kad sagriješimo nalazimo se u potrebi za milošću i milosrđem i Bog nas poziva da hrabro dođemo do njegova prijestolja, s pouzdanjem da ćemo primiti sve što nam je potrebno. Ne da dolazimo k njemu samo kad se osjećamo ispravno ili sveto, nego da dođemo svaki put kad smo u potrebi.
Štoviše, ne moramo čekati da primimo očišćenje duše. "Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti" (1 Iv 1,9). Ivan kaže da ne smijemo pokušavati raditi na očišćenju satima, danima ili tjednima. Ono se događa trenutačno, čim dođemo Gospodinu.
Dakle, imate li vjeru da vjerujete u Božje trenutačno oproštenje? Možete li prihvatiti trenutačno, neprekinuto zajedništvo s Ocem? To je točno ono što nas Pismo potiče da činimo. Vidite, ista vjera koja nas spašava i oprašta nam je i vjera koja nas čuva. Petar kaže da nas "snaga Božja po vjeri čuva za spasenje što već stoji spremno da se objavi u posljednje vrijeme" (1 Pt 1,5). Kakva nevjerojatna istina!
Međutim, naša nas nevjera sprečava da pristupimo Božjoj snazi očuvanja. A s vremenom, kako se suočavamo s neprestanim snažnim napadima grijeha, počnemo očajavati. Ljubljeni, to tako ne smije biti. Bog nam je dao divna obećanja Novoga saveza, ali ona nisu ni od kakve koristi ako ne vjerujemo i ne primjenjujemo ih. Naš Gospodin je zajamčio da će staviti svoj zakon u naša srca, da će nam biti Bog, sačuvati nas od pada, usaditi svoj strah u nas, dati nam snagu da budemo poslušni, učiniti da hodamo njegovim putovima. Ali moramo potpuno tome vjerovati.