ISUS I LAZAR
Kao što je ispričano u Ivanu 11, Isusov odlazak u Betaniju nije bio toliko u vezi s Lazarovom smrti koliko u vezi s njegovom vlastitom. Kako bi njegovi sljedbenici mogli vjerovati da će uskrsnuti, kad dođe vrijeme da se suoči s križem? Postojao je samo jedan način da to vjeruju. Isus je tamo u Betaniji sa svojim ljubljenim prijateljima trebao ući u najbeznadniju situaciju i izvršiti svoje namjere koje su ljudski gledano bile nemoguće.
Uvjeren sam da Isus ne bi povjerio ovo iskustvo nikome izvan svoga unutarnjeg kruga. Takve stvari bile su sačuvane za one koji su bili prisni s njim, koji nisu razmišljali kao svijet. Vidite, jedino u takvim prijateljima – ljudima koji poznaju Kristovo srce i potpuno se uzdaju u njega – on može proizvesti vjeru koja se neće uzdrmati.
Činjenica je, Isus je znao sve buduće nevolje koje će snaći živote tih dragih prijatelja. Znao je za svaku bolest i tragediju s kojom će se suočiti. I htio je vidjeti u njima vjeru koja će vjerovati u njegovu brigu za njih bez obzira s kakvom se nesrećom suoče.
Kad je konačno stigao, Martine prve riječi upućene njemu bile su: "Gospodine, da si bio ovdje, ne bi bio umro moj brat. Ali i sada znam da će ti Bog dati sve što god zatražiš od njega" (Iv 11,21-22). Te riječi možda zvuče kao da su pune vjere s Martine strane, ali kad je Isus odgovorio: "Uskrsnut će brat tvoj" (Iv 11,23), Martin je odgovor otkrivao: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan" (Iv 11,24). Drugim riječima: "Isuse, sad je sve gotovo. Zakasnio si."
Isus je odgovorio: "Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. Vjeruješ li ovo?" (Iv 11,25-26).
Drugim riječima, Krist joj je rekao: "Ne, Marta, ja sam uskrsnuće i život. Vjeruj u mene i nikada nećeš umrijeti." I ponovno on nije govorio samo o Lazaru nego o svojoj vlastitoj smrti i uskrsnuću. Za njega je Lazarovo uskrsnuće bila već riješena stvar: "Marta, zar ne vjeruješ da mogu sići i u grob i činiti nemoguće stvari za tebe i Mariju sve vaše dane?"
Uvjeren sam da Isus ne bi povjerio ovo iskustvo nikome izvan svoga unutarnjeg kruga. Takve stvari bile su sačuvane za one koji su bili prisni s njim, koji nisu razmišljali kao svijet. Vidite, jedino u takvim prijateljima – ljudima koji poznaju Kristovo srce i potpuno se uzdaju u njega – on može proizvesti vjeru koja se neće uzdrmati.
Činjenica je, Isus je znao sve buduće nevolje koje će snaći živote tih dragih prijatelja. Znao je za svaku bolest i tragediju s kojom će se suočiti. I htio je vidjeti u njima vjeru koja će vjerovati u njegovu brigu za njih bez obzira s kakvom se nesrećom suoče.
Kad je konačno stigao, Martine prve riječi upućene njemu bile su: "Gospodine, da si bio ovdje, ne bi bio umro moj brat. Ali i sada znam da će ti Bog dati sve što god zatražiš od njega" (Iv 11,21-22). Te riječi možda zvuče kao da su pune vjere s Martine strane, ali kad je Isus odgovorio: "Uskrsnut će brat tvoj" (Iv 11,23), Martin je odgovor otkrivao: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan" (Iv 11,24). Drugim riječima: "Isuse, sad je sve gotovo. Zakasnio si."
Isus je odgovorio: "Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. Vjeruješ li ovo?" (Iv 11,25-26).
Drugim riječima, Krist joj je rekao: "Ne, Marta, ja sam uskrsnuće i život. Vjeruj u mene i nikada nećeš umrijeti." I ponovno on nije govorio samo o Lazaru nego o svojoj vlastitoj smrti i uskrsnuću. Za njega je Lazarovo uskrsnuće bila već riješena stvar: "Marta, zar ne vjeruješ da mogu sići i u grob i činiti nemoguće stvari za tebe i Mariju sve vaše dane?"