ŠKOLA ŠTOVANJA
Kako je Bog uspio izvesti djecu Izraelovu iz Egipta? Morao ih je staviti u peć trpljenja kako bi ih doveo do točke da zavape: "Dosta je ovoga! Više ne želim biti ovdje." A kad je došlo vrijeme da Bog kaže: "Idite", bili su spremni iščupati se i odseliti u obećanu zemlju.
Neka nam Bog pomogne da se oslobodimo materijalističkog duha ovoga vremena i prebacimo svu našu sklonost na Novi Jeruzalem.
Izaija je prorokova da je svijet koji je Bog stvarao mjesto slave, gdje se stanovnici raduju. "Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost" (Iz 65,18). Hebrejska riječ za stvaranje u ovom retku znači "dovesti u postojanje". Vidite li što Izaija govori? Bog stvara ne samo novi svijet, nego i poseban narod. On dovodi u postajanje zaručnicu koja nije samo odbijena od ovoga svijeta, nego je naučila slaviti svoj put kroz kušnje.
Činjenica je da naša sadašnja trpljenja obuhvaćaju školu štovanja. I svi načini na koje učimo slaviti Isusa, posebno u našim kušnjama, jesu vježba za onaj slavan dan. Što to znači za kršćane koji žive u neprestanom strahu i brizi? Kako mogu oni koji žive kao da je Bog mrtav iznenada znati kako slaviti svoj put kroz kušnju?
Kako reagiramo u našoj sadašnjoj kušnji vrlo je važno. Kad je Izrael bio u svome času velikog trpljenja, digli su ruke od nade. Zaključili su da ne mogu više podnijeti i tako su sjeli u prah. Tu je bio narod Božji, s čvrstim obećanjima, ali sjedio je ondje s lancem oko svoga vrata.
Tako i danas, neki kršćani kod te točke dižu ruke. Ne odbacuju svoju vjeru, ali prestaju težiti za Isusom svim svojim srcem, misleći: "Ne mogu živjeti pod takvom napetošću. Čini mi se da što se više primičem Kristu, više trpim." Oni se čude kako je Pavao mogao reći. "Sada nalazim radost u patnjama" (Kol 1,24).
Evo točno kako je Pavao mogao to tvrditi: bio je odveden u nebo i vidio je slavu koja nas čeka. Zbog onoga što je vidio, bio je u stanju prihvatiti svoje kušnje i nevolje u ovom životu, učeći slaviti Boga kroz svoje muke. Odlučio je da će naučiti radost srca bez obzira na svoju situaciju i počeo je prakticirati slavljenje u pripremi za svijet koji dolazi.
Neka nam Bog pomogne da se oslobodimo materijalističkog duha ovoga vremena i prebacimo svu našu sklonost na Novi Jeruzalem.
Izaija je prorokova da je svijet koji je Bog stvarao mjesto slave, gdje se stanovnici raduju. "Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost" (Iz 65,18). Hebrejska riječ za stvaranje u ovom retku znači "dovesti u postojanje". Vidite li što Izaija govori? Bog stvara ne samo novi svijet, nego i poseban narod. On dovodi u postajanje zaručnicu koja nije samo odbijena od ovoga svijeta, nego je naučila slaviti svoj put kroz kušnje.
Činjenica je da naša sadašnja trpljenja obuhvaćaju školu štovanja. I svi načini na koje učimo slaviti Isusa, posebno u našim kušnjama, jesu vježba za onaj slavan dan. Što to znači za kršćane koji žive u neprestanom strahu i brizi? Kako mogu oni koji žive kao da je Bog mrtav iznenada znati kako slaviti svoj put kroz kušnju?
Kako reagiramo u našoj sadašnjoj kušnji vrlo je važno. Kad je Izrael bio u svome času velikog trpljenja, digli su ruke od nade. Zaključili su da ne mogu više podnijeti i tako su sjeli u prah. Tu je bio narod Božji, s čvrstim obećanjima, ali sjedio je ondje s lancem oko svoga vrata.
Tako i danas, neki kršćani kod te točke dižu ruke. Ne odbacuju svoju vjeru, ali prestaju težiti za Isusom svim svojim srcem, misleći: "Ne mogu živjeti pod takvom napetošću. Čini mi se da što se više primičem Kristu, više trpim." Oni se čude kako je Pavao mogao reći. "Sada nalazim radost u patnjama" (Kol 1,24).
Evo točno kako je Pavao mogao to tvrditi: bio je odveden u nebo i vidio je slavu koja nas čeka. Zbog onoga što je vidio, bio je u stanju prihvatiti svoje kušnje i nevolje u ovom životu, učeći slaviti Boga kroz svoje muke. Odlučio je da će naučiti radost srca bez obzira na svoju situaciju i počeo je prakticirati slavljenje u pripremi za svijet koji dolazi.