KRISTOV LIJEK ZA STRAH by Gary Wilkerson
Danas mnogi u crkvi žive kao da su prihvatili poraz. Njihove su misli prije upravljane sumnjom nego vjerom i žive s obrascima grijeha na koje su navikli. Svoju vjeru čuvaju za sebe, misleći da ako se tako jako bore, kako bi mogli pomoći nekom drugom. Tako izgleda kršćanski život bez uskrsne sile.
Zapravo, tako su izgledali životi učenika nakon uskrsnuća. Što je, dakle, bila prva stvar koju je Isus učinio nakon uskrsnuća? Pozabavio se sa strahom svojim sljedbenika: "Uvečer toga prvog dana u sedmici, dok su vrata kuće gdje bijahu učenici bila zatvorena zbog straha od Židova, dođe Isus, stade pred njih te im reče: 'Mir vama'" (Iv 20,19).
Učenici su se doslovce zaključali, bojeći se svijeta vani. Bojali su se izrugivanja, ismijavanja, progonstva, pa čak mogućnosti smrti kakvu je podnio Isus. Ali Krist je prošao ravno kroz zidove kako bi se susreo s njihovim strahom i njegove su im prve riječi bile: "Mir vama!" Pa čak su se i onda bojali, tako da im je Isus morao dvaput reći: "Mir vama" (vidi Iv 20,19.21). Krist ih zbog straha nije ukorio ili osudio; umjesto toga, susreo ih je u njihovoj najdubljoj točki potrebe.
Ista stvar dogodila se oko tjedan dana kasnije. Učenici su se ponovno u strahu zatvorili i još jednom je Isus ušao donoseći mir: "Poslije osam dana učenici njegovi bijahu ponovno unutra i Toma s njima. Dok su vrata bila zatvorena, dođe Isus, stade pred njih te reče: 'Mir vama'" (Iv 20,26).
Ponekad nam Isus mora reći stvari više nego jednom. Ali i tako, nije osudio učenike zbog njihova straha; umjesto toga, pokazao im je svu strpljivost. Ranije toga tjedna Toma je iskazao nevjeru, ali sad ga je Isus pozvao da pogleda njegove ožiljke i odbaci svaku sumnju. "'Gospodin moj i Bog moj!' – izjavi Toma" (Iv 20,28).
Ovdje u Tominu odgovoru vidimo Kristov lijek za naš strah: vjeru! Isus navješćuje to svojoj crkvi, a njegova crkva navješćuje to svakoga tjedna svima koji uđu kroz njezina vrata: "Mir vama! Ne bojte se! Vjerujte u njega!"
Zapravo, tako su izgledali životi učenika nakon uskrsnuća. Što je, dakle, bila prva stvar koju je Isus učinio nakon uskrsnuća? Pozabavio se sa strahom svojim sljedbenika: "Uvečer toga prvog dana u sedmici, dok su vrata kuće gdje bijahu učenici bila zatvorena zbog straha od Židova, dođe Isus, stade pred njih te im reče: 'Mir vama'" (Iv 20,19).
Učenici su se doslovce zaključali, bojeći se svijeta vani. Bojali su se izrugivanja, ismijavanja, progonstva, pa čak mogućnosti smrti kakvu je podnio Isus. Ali Krist je prošao ravno kroz zidove kako bi se susreo s njihovim strahom i njegove su im prve riječi bile: "Mir vama!" Pa čak su se i onda bojali, tako da im je Isus morao dvaput reći: "Mir vama" (vidi Iv 20,19.21). Krist ih zbog straha nije ukorio ili osudio; umjesto toga, susreo ih je u njihovoj najdubljoj točki potrebe.
Ista stvar dogodila se oko tjedan dana kasnije. Učenici su se ponovno u strahu zatvorili i još jednom je Isus ušao donoseći mir: "Poslije osam dana učenici njegovi bijahu ponovno unutra i Toma s njima. Dok su vrata bila zatvorena, dođe Isus, stade pred njih te reče: 'Mir vama'" (Iv 20,26).
Ponekad nam Isus mora reći stvari više nego jednom. Ali i tako, nije osudio učenike zbog njihova straha; umjesto toga, pokazao im je svu strpljivost. Ranije toga tjedna Toma je iskazao nevjeru, ali sad ga je Isus pozvao da pogleda njegove ožiljke i odbaci svaku sumnju. "'Gospodin moj i Bog moj!' – izjavi Toma" (Iv 20,28).
Ovdje u Tominu odgovoru vidimo Kristov lijek za naš strah: vjeru! Isus navješćuje to svojoj crkvi, a njegova crkva navješćuje to svakoga tjedna svima koji uđu kroz njezina vrata: "Mir vama! Ne bojte se! Vjerujte u njega!"