MRTVA CRKVA
Crkva u Sardu započela je u velikoj apostolskoj sili, s Božjim blagoslovom i naklonošću. U Otkrivenju 3 Krist govori pastoru u Sardu: "Znam da si započeo s velikim ugledom, ali dopustio si da život koji sam ti dao uvene. Reci ovo svojoj zajednici: 'Mrtvi ste. Hoćete li imati sposobnost čuti tu riječ, prihvatiti je i biti njome podignuti?"
Ljubljeni, ako Isus naziva neku zajednicu mrtvom, ona je mrtva! Međutim, Krist nam kaže da je u toj crkvi bio i sveti, potpuno budan ostatak, te kaže da još uvijek ima nadu za njih: "Ipak, imaš nekoliko osoba u Sardu koje nisu onečistile svojih haljina" (Otk 3,4).
Kad Isus ovdje govori o "onečišćenim haljinama", on govori o duhovnoj smrti. Što je uzrokovalo onečišćenje tih vjernika u Sardu? To se dogodilo jer je nešto obuzelo njihova srca, neki "poseban interes". Jednom su u središtu njihovih života bili Božji interesi: dobrotvorna djela, misije, vjerno okupljanje njegova Tijela. Jednostavno rečeno, Kristovo djelo bilo je njihova glavna briga. Ali sad je svatko jurio za vlastitim interesima.
Sard je bio napredan grad, poznat po taljenju zlata i izradi lijepe odjeće. Očito su kršćani u Sardu postali zaokupljeni kulturom prosperiteta i njihov se fokus promijenio. Brzo su se počeli otuđivati od Gospodnjih interesa i odlaziti prema materijalističkom načinu razmišljanja.
Izvana gledano, nitko ne bi mogao kriviti te kršćane za ono za čim su išli. Zarađivali su za život, unapređivali svoje poslove i brinuli se za svoje obitelji. Međutim, te stvari tako su ih prožele da su počeli zanemarivati djela Božja. I tako je Isus ovdje izrekao upozorenje tom vjernom ostatku: "Budi uvijek budan i ojačaj ostatke koji već leže u smrti! Nisam, zapravo, pronašao savršenim (završenim) tvoja djela pred licem moga Boga. Prema tome, sjeti se kako si primio i čuo riječ, vrši je i obrati se" (Otk 3,2-3).
Što Isus ovdje misli kad govori o onima "koji leže u smrti"? On govori: "Pazite! Uzbuđenje koje ste jednom imali za moj dom – gorljivost za moju Riječ, radost javnog štovanja, ljubav jednih za druge – umire. Pospanost je pala na vaše oči i postali ste mlaki. Probudite se sad! Ako ne, možete završiti duhovno mrtvi."
Ljubljeni, ako Isus naziva neku zajednicu mrtvom, ona je mrtva! Međutim, Krist nam kaže da je u toj crkvi bio i sveti, potpuno budan ostatak, te kaže da još uvijek ima nadu za njih: "Ipak, imaš nekoliko osoba u Sardu koje nisu onečistile svojih haljina" (Otk 3,4).
Kad Isus ovdje govori o "onečišćenim haljinama", on govori o duhovnoj smrti. Što je uzrokovalo onečišćenje tih vjernika u Sardu? To se dogodilo jer je nešto obuzelo njihova srca, neki "poseban interes". Jednom su u središtu njihovih života bili Božji interesi: dobrotvorna djela, misije, vjerno okupljanje njegova Tijela. Jednostavno rečeno, Kristovo djelo bilo je njihova glavna briga. Ali sad je svatko jurio za vlastitim interesima.
Sard je bio napredan grad, poznat po taljenju zlata i izradi lijepe odjeće. Očito su kršćani u Sardu postali zaokupljeni kulturom prosperiteta i njihov se fokus promijenio. Brzo su se počeli otuđivati od Gospodnjih interesa i odlaziti prema materijalističkom načinu razmišljanja.
Izvana gledano, nitko ne bi mogao kriviti te kršćane za ono za čim su išli. Zarađivali su za život, unapređivali svoje poslove i brinuli se za svoje obitelji. Međutim, te stvari tako su ih prožele da su počeli zanemarivati djela Božja. I tako je Isus ovdje izrekao upozorenje tom vjernom ostatku: "Budi uvijek budan i ojačaj ostatke koji već leže u smrti! Nisam, zapravo, pronašao savršenim (završenim) tvoja djela pred licem moga Boga. Prema tome, sjeti se kako si primio i čuo riječ, vrši je i obrati se" (Otk 3,2-3).
Što Isus ovdje misli kad govori o onima "koji leže u smrti"? On govori: "Pazite! Uzbuđenje koje ste jednom imali za moj dom – gorljivost za moju Riječ, radost javnog štovanja, ljubav jednih za druge – umire. Pospanost je pala na vaše oči i postali ste mlaki. Probudite se sad! Ako ne, možete završiti duhovno mrtvi."