IZVAN VRATA
Abraham je prošao veliki test vjere kad je u poslušnosti Bogu prinio svoga sina kao žrtvu. Međutim, više od testiranja njegove vjere bilo je to što je bio odbijen od ove zemlje – činjenica dokazana žrtvovanjem Izaka. On je imao vjeru da postoji veći naum od onoga koji može vidjeti. Tu je bio čovjek koji je uistinu bio u svijetu, ali ne od njega, gledajući svoje građanstvo u drugom svijetu.
Razmotrimo sad što Poslanica Hebrejima kaže za Krista: "(On) je trpio izvan vrata" (Heb 13,12). Isus je trpio kao autsajder – uvijek izvan formalne religije, izvan prihvaćenog društva. Međutim, Krist je bio "vani" i u smislu da nije ovdje na zemlji imao mjesta gdje bi čak položio svoju glavu. U svemu što je činio, on je uvijek gledao u nebo.
Poput našega Spasitelja i praoca Abrahama, "ovdje nemamo trajnog grada, već tražimo budući" (Heb 13,14). Živimo i radimo na ovoj zemlji, ali ovdje smo stranci; naša prava domovina je u Novom Jeruzalemu. Zbog toga nas Poslanica Hebrejima potiče: "Iziđimo, dakle, k njemu izvan tabora noseći njegovu sramotu" (Heb 13,13). Sve dok ne budemo "izvan" tabora – izvan požuda i materijalizma ovoga svijeta – nećemo biti gdje je naš Zaručnik.
Ja živim u lijepom domu i vozim lijep auto. Ali neprestano se čuvam da takve materijalne stvari ne zahvate moje srce. Činjenica je da možete imati silnu vjeru i još uvijek ne čeznuti za Kristom. "Kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa" (1 Kor 13,2).
Nažalost, dok danas gledam oko sebe, vidim mnoštvo kršćana koji imaju veliku vjeru, ali ne čeznu da bi bili s Isusom. Umjesto toga, postavili su svoje oči na stvari ovoga svijeta i kako ih postići. Otkrivam da takvi ljudi ne žele slušati o tome da upru svoj pogled u nebo ili da budu odbijeni od ovoga svijeta. Za njih takva poruka znači prekid od "dobrog života" koji ovdje uživaju.
Hvala Bogu, on ima divan način kako da nas izgura izvan vrata. U biti nam govori: "Ako ću ti dati svoga Sina u braku, ne možeš imati drugih privlačnosti u svom životu. Želim biti siguran da ne žudiš ni za čim i ni za kim osim za Kristom. Tvoj najuzbudljiviji san, najdublji poticaj tvoga srca mora biti želja da budeš s Kristom."
Razmotrimo sad što Poslanica Hebrejima kaže za Krista: "(On) je trpio izvan vrata" (Heb 13,12). Isus je trpio kao autsajder – uvijek izvan formalne religije, izvan prihvaćenog društva. Međutim, Krist je bio "vani" i u smislu da nije ovdje na zemlji imao mjesta gdje bi čak položio svoju glavu. U svemu što je činio, on je uvijek gledao u nebo.
Poput našega Spasitelja i praoca Abrahama, "ovdje nemamo trajnog grada, već tražimo budući" (Heb 13,14). Živimo i radimo na ovoj zemlji, ali ovdje smo stranci; naša prava domovina je u Novom Jeruzalemu. Zbog toga nas Poslanica Hebrejima potiče: "Iziđimo, dakle, k njemu izvan tabora noseći njegovu sramotu" (Heb 13,13). Sve dok ne budemo "izvan" tabora – izvan požuda i materijalizma ovoga svijeta – nećemo biti gdje je naš Zaručnik.
Ja živim u lijepom domu i vozim lijep auto. Ali neprestano se čuvam da takve materijalne stvari ne zahvate moje srce. Činjenica je da možete imati silnu vjeru i još uvijek ne čeznuti za Kristom. "Kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa" (1 Kor 13,2).
Nažalost, dok danas gledam oko sebe, vidim mnoštvo kršćana koji imaju veliku vjeru, ali ne čeznu da bi bili s Isusom. Umjesto toga, postavili su svoje oči na stvari ovoga svijeta i kako ih postići. Otkrivam da takvi ljudi ne žele slušati o tome da upru svoj pogled u nebo ili da budu odbijeni od ovoga svijeta. Za njih takva poruka znači prekid od "dobrog života" koji ovdje uživaju.
Hvala Bogu, on ima divan način kako da nas izgura izvan vrata. U biti nam govori: "Ako ću ti dati svoga Sina u braku, ne možeš imati drugih privlačnosti u svom životu. Želim biti siguran da ne žudiš ni za čim i ni za kim osim za Kristom. Tvoj najuzbudljiviji san, najdublji poticaj tvoga srca mora biti želja da budeš s Kristom."