VRIJEDNOST JEDNOG JEDINOG VJERNIKA
Jedne nedjeljne večeri prilazio sam Times Squareu koji je bio pun turista i drugih ljudi koji su obavljali blagdansku kupovinu. Procjenjuje se da u špici prometa gotovo četvrt milijuna ljudi prođe kroz to područje. Dok sam tamo stajao, molio sam promatrajući mase ljudi.
U jednoj točki, Duh Sveti mi je šapnuo: "Davide, pogledaj ovu vrevu. Pomnoži je nekoliko puta i dobit ćeš koliko mog naroda umire u pustinji. Iz sve one mase ljudi, samo je dvoje ušlo u moj počinak, Jošua i Kaleb. Svi drugi umrli su prije svog vremena, u očaju i nevjeri."
Ova me misao svladala. Dok sam promatrao ono mnoštvo, shvatio sam da je svima njima evanđeoska poruka uvijek na raspolaganju, kroz televiziju, radio, literaturu, pa čak besplatne Biblije u hotelskim sobama. Kad bi samo htjeli znati, rečeno bi im bilo da isti Bog koji je činio čuda za stari Izrael čini isto za sve koji ga danas ljube. Međutim, ovi ga ne žele upoznati. Ako vide nekoga kako dijeli evanđeoske letke, jure mimo njega i odmahuju rukom. Oni nemaju bogova osim zadovoljstva, novca i imovine.
Iznenada sam počeo shvaćati vrijednost jednog jedinog vjernika u očima Božjim. I čujem Isusa kako postavlja isto pitanje danas: "Kad se vratim, hoću li naći vjere na zemlji?" (vidi Lk 18,8). Vidim Krista, istraživača ljudskog srca, kako pretražuje sva ta mjesta i nalazi malo onih koji ga doista ljube. Vidim ga kako pretražuje kampuse koledža i pita: "Tko će mi ovdje vjerovati?" Vidim ga kako pretražuje Washington, D.C. tražeći one koji će ga prihvatiti, i malo ih nalazi. Vidim ga kako pretražuje čitave nacije i nalazi samo ostatak.
Na kraju pretražuje svoju crkvu, tražeći sluge s pravom vjerom. Međutim, ono što vidi lomi mu srce, duboko ga žalosteći. Čujem ga kako viče kao što je vikao nad Izraelom: "Jeruzaleme, Jeruzaleme … Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi ne htjedoste" (Mt 23,37).
Kao sluga Gospodnji, nosim breme mog Pastira. I osjećam njegovu žalost. Upravo sada čujem ga kako govori: "Čak i u mojoj kući nalazim tako malo onih koji imaju vjere. Mnogi od moje vlastite djece, uključujući moje pastire, malakšu u vrijeme kušnje. Ne vjeruju mi za svoju obitelj, posao, budućnost. Doista, mnogi su učinili svoj izbor."
A što je s vama? Gospodin dolazi k svima nama pitajući: "Hoćeš li mi vjerovati? Pouzdaješ li se u mene? Kad dođem, hoću li naći vjere u tebi?" Kako ćete vi odgovoriti?
U jednoj točki, Duh Sveti mi je šapnuo: "Davide, pogledaj ovu vrevu. Pomnoži je nekoliko puta i dobit ćeš koliko mog naroda umire u pustinji. Iz sve one mase ljudi, samo je dvoje ušlo u moj počinak, Jošua i Kaleb. Svi drugi umrli su prije svog vremena, u očaju i nevjeri."
Ova me misao svladala. Dok sam promatrao ono mnoštvo, shvatio sam da je svima njima evanđeoska poruka uvijek na raspolaganju, kroz televiziju, radio, literaturu, pa čak besplatne Biblije u hotelskim sobama. Kad bi samo htjeli znati, rečeno bi im bilo da isti Bog koji je činio čuda za stari Izrael čini isto za sve koji ga danas ljube. Međutim, ovi ga ne žele upoznati. Ako vide nekoga kako dijeli evanđeoske letke, jure mimo njega i odmahuju rukom. Oni nemaju bogova osim zadovoljstva, novca i imovine.
Iznenada sam počeo shvaćati vrijednost jednog jedinog vjernika u očima Božjim. I čujem Isusa kako postavlja isto pitanje danas: "Kad se vratim, hoću li naći vjere na zemlji?" (vidi Lk 18,8). Vidim Krista, istraživača ljudskog srca, kako pretražuje sva ta mjesta i nalazi malo onih koji ga doista ljube. Vidim ga kako pretražuje kampuse koledža i pita: "Tko će mi ovdje vjerovati?" Vidim ga kako pretražuje Washington, D.C. tražeći one koji će ga prihvatiti, i malo ih nalazi. Vidim ga kako pretražuje čitave nacije i nalazi samo ostatak.
Na kraju pretražuje svoju crkvu, tražeći sluge s pravom vjerom. Međutim, ono što vidi lomi mu srce, duboko ga žalosteći. Čujem ga kako viče kao što je vikao nad Izraelom: "Jeruzaleme, Jeruzaleme … Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi ne htjedoste" (Mt 23,37).
Kao sluga Gospodnji, nosim breme mog Pastira. I osjećam njegovu žalost. Upravo sada čujem ga kako govori: "Čak i u mojoj kući nalazim tako malo onih koji imaju vjere. Mnogi od moje vlastite djece, uključujući moje pastire, malakšu u vrijeme kušnje. Ne vjeruju mi za svoju obitelj, posao, budućnost. Doista, mnogi su učinili svoj izbor."
A što je s vama? Gospodin dolazi k svima nama pitajući: "Hoćeš li mi vjerovati? Pouzdaješ li se u mene? Kad dođem, hoću li naći vjere u tebi?" Kako ćete vi odgovoriti?