OTIMAČINA NAJGORE VRSTE

Jakov upozorava crkvu: "Jezik je vatra. On postaje cio opaki svijet među našim udovima. Kalja svu našu osobu i, zapaljen od pakla, zapaljuje sav naš život" (Jak 3,6).

Slično upozorenje čitamo u Izaiji: "Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: 'Evo me!' Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu" (Iz 58,9). Ova Hebrejska riječ za bezbožnost zapravo govori o nepristojnosti, nepoštovanju i neučtivosti.

Izaija daje zapanjujuću izjavu. Razlog zašto molimo, postimo i proučavamo Riječ Božju je da nas se čuje u nebu. Ali Gospodin tome dodaje veliki "ako". On izjavljuje: "Ako želite da vas čujem gore, onda morate pogledati u stvari svoga srca. Da, uslišit ću vas – ako prestanete upirati prst u druge, ako prestanete govoriti o njima s nepoštovanjem."

Velik je grijeh u očima Božjim ako govorimo na način da kaljamo nečiju reputaciju. Kao što čitamo u Izrekama: "Dobro je ime bolje od velika bogatstva, i bolja je naklonost od srebra i zlata" (Izr 22,1). Dobra reputacija je blago koje se pažljivo stvara s vremenom. A ja mogu jednom klevetničkom riječi iz mojih usta brzo uništiti nečije blago.

Mi se nikako ne bi usudili oteti nečiji zlatni sat ili bankovni račun. No Bog jasno izjavljuje da je klevetanje nečijeg imena otimačina najgore vrste. To možemo činiti na najistančanije načine: upirući optužujući prst, ispitujući nečiji karakter, prenoseći poslastice ogovaranja. Doista, tri najpogubnije riječi koje možemo izgovoriti su: "Jesi li čuo?" Sam nagovještaj tog pitanja otima nekome vrijednost. A ono prlja i naša vlastita usta.