OPASNOST NEVJERE
U pouci Izraelu u Ponovljenom zakonu, Mojsije nam pokazuje opasnost nevjere. I upozorava nas da ako ne obratimo pozornost, i mi ćemo snositi iste strašne posljedice kao oni koji su pali prije nas: "… neka nitko ne padne pružajući isti primjer nevjere" (Heb 4,11). U biti govori: "Bez obzira s kakvim se nemogućnostima suočavate ili kako se beznadne možda stvari čine, ne smijete pasti u isti grijeh nevjere jer ćete završit u strašnoj pustiji kao i oni. I lutat ćete njome ostatak svoga života.
Bog je vjeran da vas vodi kao što je vodio naše očeve u njihove krize iz nekog razloga. Želio ih je naučiti da se uzdaju u njega. Želio je ljude koji će biti neuzdrmani u svojoj vjeri. Trebali su izaći iz pustinje s iskušanom vjerom, čišćom od zlata. Želio je da budu svjedočanstvo svijetu o njegovoj dobroti prema svom narodu."
Vjerujem da je naša generacija uzimala grijeh nevjere previše olako i sad vidimo tragične rezultate. Danas vidim mnoge vjernike koji su puni potištenosti i nemira. Svakako, neki to podnose iz psihičkih razloga, ali mnogi drugi podnose takvo trpljenje zbog svoga duhovnog stanja. Po mom mišljenju, njihova potištenost je rezultat Božjeg nezadovoljstva nad njihovom neprestanom nevjerom.
Gospodin uvijek koristi snažan jezik kad govori o nevjeri u svom narodu, riječi kao što su gnjev, srdžba, gađenje, iskušavanje njega. Mojsije je namjerno podsjetio mlađe Izraelce na to: "A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta što ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao što čovjek nosi svoga sinčića … Jahve ču graju (nevjeru) vašu i zakle se u svojoj srdžbi: 'Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog naraštaja neće vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da ću je dati vašim ocima" (Pnz 1,31.34-35).
Bog je vjeran da vas vodi kao što je vodio naše očeve u njihove krize iz nekog razloga. Želio ih je naučiti da se uzdaju u njega. Želio je ljude koji će biti neuzdrmani u svojoj vjeri. Trebali su izaći iz pustinje s iskušanom vjerom, čišćom od zlata. Želio je da budu svjedočanstvo svijetu o njegovoj dobroti prema svom narodu."
Vjerujem da je naša generacija uzimala grijeh nevjere previše olako i sad vidimo tragične rezultate. Danas vidim mnoge vjernike koji su puni potištenosti i nemira. Svakako, neki to podnose iz psihičkih razloga, ali mnogi drugi podnose takvo trpljenje zbog svoga duhovnog stanja. Po mom mišljenju, njihova potištenost je rezultat Božjeg nezadovoljstva nad njihovom neprestanom nevjerom.
Gospodin uvijek koristi snažan jezik kad govori o nevjeri u svom narodu, riječi kao što su gnjev, srdžba, gađenje, iskušavanje njega. Mojsije je namjerno podsjetio mlađe Izraelce na to: "A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta što ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao što čovjek nosi svoga sinčića … Jahve ču graju (nevjeru) vašu i zakle se u svojoj srdžbi: 'Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog naraštaja neće vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da ću je dati vašim ocima" (Pnz 1,31.34-35).