MOLTIVA ZA LJUBLJENE
Nedavno je jedan mlad čovjek došao naprijed tijekom molitvenog sastanka u crkvi Times Square, drhteći i plačući. Rekao mi je da je iz države Washington i da je ranije te večeri slučajno ušao na bogoslužje. Izašao je i otišao na neki glazbeni koncert, ali je zatim ostavio taj događaj i vratio se u crkvu. Sad je htio molitvu te sam ga pitao: "Jesu li tvoji roditelji kršćani?" Odgovorio je: "Da, gospodine. Neprestano mole za mene."
Pitam vas, je li bilo "slučajno" što je ovaj mlad čovjek ušao u našu crkvu? Teško! Imao je svoj vlastiti susret s Kristom. Nitko ga nije gurao niti moljakao; neupitno je da ga je doveo Isus. Uvjeren sam da se to dogodilo zbog molitava njegovih brižnih roditelja.
U Marku 7,31-37 ispričana nam je priča o gluhom čovjeku koji je bio doveden Isusu. Isus ga je izveo iz gomile, "zatim je pogledao u nebo, uzdahnu te mu rekao: 'Effetha' – to jest: 'Otvori se!' Otvorile su mu se uši i razriješio mu se sapeti jezik, te je pravilno govorio" (Mk 7,34-35).
Za ovog čovjeka Isus je izvršio privatno čudo, a onda mu je progovorio kako bi mu dokazao da može čuti. Zamislite! Prvi glas koji je gluh čovjek čuo bio je Kristov! O, kako je taj čovjek morao govoriti kad mu se jezik razriješio! Iz njegovih usta izlijevale su se godine neiskazanih osjećaja jer sad je mogao iskazati svoj unutarnji vapaj koji prije nije imao glasa.
Zamišljam ga kako pada u Gospodnji zagrljaj plačući: "Isuse, ti si čuo glas mog vapaja" (vidi Ps 5,2). Pogledajte snagu i silu Psalma 5 ovom iscijeljenom čovjeku: "Bože moj, tebi ću se moliti! Izjutra ćeš, Gospode, glas moj čuti, izjutra ću tebi molitvu upraviti" (Ps 5,2-3). Ljubav koju je ovaj čovjek imao za Isusa bila je sad njegova vlastita – jer imao je osobni susret s njim.
Ljubljeni, kad molite za svoje ljubljene, imajte na umu da Isus uzdiše nad njima. On nije uzdahnuo samo nad jednim čovjekom u Dekapolisu. On je plakao i nad prigušenim unutarnjim vapajima vaše djece, vaših nespašenih ljubljenih, i mojih. Možda morate promijeniti način molitve nad njim. Molite da Duh Sveti pođe za njima, zove ih, vuče i raspiruje kako bi se probudili i dobili svježu želju za Isusom.
Pitam vas, je li bilo "slučajno" što je ovaj mlad čovjek ušao u našu crkvu? Teško! Imao je svoj vlastiti susret s Kristom. Nitko ga nije gurao niti moljakao; neupitno je da ga je doveo Isus. Uvjeren sam da se to dogodilo zbog molitava njegovih brižnih roditelja.
U Marku 7,31-37 ispričana nam je priča o gluhom čovjeku koji je bio doveden Isusu. Isus ga je izveo iz gomile, "zatim je pogledao u nebo, uzdahnu te mu rekao: 'Effetha' – to jest: 'Otvori se!' Otvorile su mu se uši i razriješio mu se sapeti jezik, te je pravilno govorio" (Mk 7,34-35).
Za ovog čovjeka Isus je izvršio privatno čudo, a onda mu je progovorio kako bi mu dokazao da može čuti. Zamislite! Prvi glas koji je gluh čovjek čuo bio je Kristov! O, kako je taj čovjek morao govoriti kad mu se jezik razriješio! Iz njegovih usta izlijevale su se godine neiskazanih osjećaja jer sad je mogao iskazati svoj unutarnji vapaj koji prije nije imao glasa.
Zamišljam ga kako pada u Gospodnji zagrljaj plačući: "Isuse, ti si čuo glas mog vapaja" (vidi Ps 5,2). Pogledajte snagu i silu Psalma 5 ovom iscijeljenom čovjeku: "Bože moj, tebi ću se moliti! Izjutra ćeš, Gospode, glas moj čuti, izjutra ću tebi molitvu upraviti" (Ps 5,2-3). Ljubav koju je ovaj čovjek imao za Isusa bila je sad njegova vlastita – jer imao je osobni susret s njim.
Ljubljeni, kad molite za svoje ljubljene, imajte na umu da Isus uzdiše nad njima. On nije uzdahnuo samo nad jednim čovjekom u Dekapolisu. On je plakao i nad prigušenim unutarnjim vapajima vaše djece, vaših nespašenih ljubljenih, i mojih. Možda morate promijeniti način molitve nad njim. Molite da Duh Sveti pođe za njima, zove ih, vuče i raspiruje kako bi se probudili i dobili svježu želju za Isusom.