NISU ČEKALI NA BOGA
Izraelci su išli ispred Boga organizirajući vojsku, planirajući strategiju i napadajući po svome nahođenju. Ali kad ih je neprijatelj vidio, gonio je izraelske vojnike "poput pčela" i uništio ih (vidi Pnz 1,44).
Vidio sam užasne slučajeve vjernika koji nikada nisu ušli u Božji počinak. Gospodin ih je doveo na mjesto oštrog testiranja – u obiteljsku krizu, financijsku bitku, bračni problem – ali oni nisu čekali na Boga da djeluje. Umjesto toga, optužili su ga da ih zanemaruje i pokušali riješiti svoju krizu po svome. Danas ti vjernici nemaju odmora, mira i osjećaja Božje nazočnosti te žive u neprestanoj sumnji. Čini se da idu iz jedne krize u drugu i sve o čemu govore je njihov posljednji problem. Međutim, svaki djelić njihove zbrke izazvan je jednom stvari: nevjerom.
Psalmist kaže: "Godine naše prođoše poput ispričane priče" (Ps 90,9 prema engl.). Ovaj psalam govori o nevjeri. Što je naslov te priče? On glasi: Svi su oni živjeli i umrli uzalud. To je ista priča koju čujemo od ljudi kad govore o svojem djedu i baki koji nisu vjerovali: "Živjeli svu sve svoje godine u tami. Ništa drugo nisu radili nego mrmljali i prigovarali te su umrli sami i zaboravljeni."
To je užas nevjere. On uništava vašu duhovnu prošlost, tako da sve što se pamti o vama je potraćen život. Kad je Izraelova mlada generacija pitala što se dogodilo baki i djedu, čuli su: "Sve su vrijeme mrmljali i prigovarali. Nisu imali ni za što živjeti; samo su sjedili i čekali da umru."
Pravi vjernici odlučni su pouzdavati se u Boga čak ako im molitve i nisu odgovorene. Nije važno ako su im sva dobra oduzeta ili ako su suočeni sa smrću. Oni žele ući u Božji počinak. Što je dokaz takva života? Oni su "počinuli od djela svojih" (vidi Heb 4,10). Više ne leže budni noću pokušavajući riješiti svoje probleme u svojoj vlastitoj mudrosti i sposobnosti. Umjesto toga, oni sve predaju Isusu. Nije važno je li završavaju u dobitku ili gubitku. Oni čvrsto upiru pogled u Boga koji ima plan i ostvaruje ga u njihovu životu.
Vidio sam užasne slučajeve vjernika koji nikada nisu ušli u Božji počinak. Gospodin ih je doveo na mjesto oštrog testiranja – u obiteljsku krizu, financijsku bitku, bračni problem – ali oni nisu čekali na Boga da djeluje. Umjesto toga, optužili su ga da ih zanemaruje i pokušali riješiti svoju krizu po svome. Danas ti vjernici nemaju odmora, mira i osjećaja Božje nazočnosti te žive u neprestanoj sumnji. Čini se da idu iz jedne krize u drugu i sve o čemu govore je njihov posljednji problem. Međutim, svaki djelić njihove zbrke izazvan je jednom stvari: nevjerom.
Psalmist kaže: "Godine naše prođoše poput ispričane priče" (Ps 90,9 prema engl.). Ovaj psalam govori o nevjeri. Što je naslov te priče? On glasi: Svi su oni živjeli i umrli uzalud. To je ista priča koju čujemo od ljudi kad govore o svojem djedu i baki koji nisu vjerovali: "Živjeli svu sve svoje godine u tami. Ništa drugo nisu radili nego mrmljali i prigovarali te su umrli sami i zaboravljeni."
To je užas nevjere. On uništava vašu duhovnu prošlost, tako da sve što se pamti o vama je potraćen život. Kad je Izraelova mlada generacija pitala što se dogodilo baki i djedu, čuli su: "Sve su vrijeme mrmljali i prigovarali. Nisu imali ni za što živjeti; samo su sjedili i čekali da umru."
Pravi vjernici odlučni su pouzdavati se u Boga čak ako im molitve i nisu odgovorene. Nije važno ako su im sva dobra oduzeta ili ako su suočeni sa smrću. Oni žele ući u Božji počinak. Što je dokaz takva života? Oni su "počinuli od djela svojih" (vidi Heb 4,10). Više ne leže budni noću pokušavajući riješiti svoje probleme u svojoj vlastitoj mudrosti i sposobnosti. Umjesto toga, oni sve predaju Isusu. Nije važno je li završavaju u dobitku ili gubitku. Oni čvrsto upiru pogled u Boga koji ima plan i ostvaruje ga u njihovu životu.