ISPRAZNE RIJEČI
Psalam 50 iznosi grijeh upotrebe nečistih usta i njegovih posljedica. Mnogi u domu Božjem uzimaju njegovu Riječ u vezi s tim olako.
"Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare. U društvu na brata govoriš i kaljaš sina matere svoje … Zar misliš da sam ja tebi sličan? Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči … Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: i onomu koji hodi stazama pravim – njemu ću pokazati spasenje svoje" (Ps 50,19-23).
Dakle, zašto se ne bojimo i zašto ne osjećamo strahopoštovanje prema Riječi Božjoj u vezi s ovom stvari? Zašto nastavljamo bezbrižno koristiti riječi s nekontroliranim jezikom? Ovaj psalam nam govori zašto: "… misliš da sam ja tebi sličan?"
Jednostavno rečeno, mi Boga shvaćamo kao da je poput nas. Iskrivljujemo njegovu Riječ kako bi pokazali našu vlastitu sklonost da sudimo nečiju vanjštinu. I zanemarujemo da Bog gleda na skrivene, dublje stvari nečijeg srca.
Gospodin nam govori ovdje u Psalmu 50: "Ukorit ću vas, jer želim da ovu stvar ispravite. Morate vidjeti svoje onečišćenje kao što ga ja vidim: kao pokvareno i zlo; ono je ozbiljna opasnost za vašu dušu.
Kao propovjednik Gospodnji, želim da iz mog propovijedanja teče Kristov život. A kao muž, otac i djed, želim da on slobodno teče iz mene i mojoj obitelji. Zbog toga, izvor rijeke Kristova života u meni ne može biti zagađen. U izvorištu ne mogu dopustiti nikakav otrov niti ikakvu prepreku koja bi sprečavala slobodan protok u meni.
Ali to s moje strane mora biti svjesna odluka. Ja moram neprestano vapiti Duhu Svetom: "Gospodine, osvjedoči me svaki put kad se uprljam." David je donio tu vrstu odluke. Zapisao je: "Odlučio sam: neće prestupiti usta moja" (Ps 17,3). "Na usta mi, Jahve, stražu postavi, i stražare na vrata usana mojih" (Ps 141,3).
Možda se pitate: "Je li doista moguće imati nadzor nad jezikom, odlučiti ne sagriješiti svojim ustima?" David odgovara ovim svjedočanstvom: "Odlučio sam: 'Čuvat ću put svoj da ne zgriješim jezikom; usta ću svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik" (Ps 39,2). U biti, on govori: "Svaki put kad zajašem konja, moram u njegova usta staviti uzde. A kao što to pouzdano činim sa svojim konjem, tako moram i sa svojim jezikom."
"Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare. U društvu na brata govoriš i kaljaš sina matere svoje … Zar misliš da sam ja tebi sličan? Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči … Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: i onomu koji hodi stazama pravim – njemu ću pokazati spasenje svoje" (Ps 50,19-23).
Dakle, zašto se ne bojimo i zašto ne osjećamo strahopoštovanje prema Riječi Božjoj u vezi s ovom stvari? Zašto nastavljamo bezbrižno koristiti riječi s nekontroliranim jezikom? Ovaj psalam nam govori zašto: "… misliš da sam ja tebi sličan?"
Jednostavno rečeno, mi Boga shvaćamo kao da je poput nas. Iskrivljujemo njegovu Riječ kako bi pokazali našu vlastitu sklonost da sudimo nečiju vanjštinu. I zanemarujemo da Bog gleda na skrivene, dublje stvari nečijeg srca.
Gospodin nam govori ovdje u Psalmu 50: "Ukorit ću vas, jer želim da ovu stvar ispravite. Morate vidjeti svoje onečišćenje kao što ga ja vidim: kao pokvareno i zlo; ono je ozbiljna opasnost za vašu dušu.
Kao propovjednik Gospodnji, želim da iz mog propovijedanja teče Kristov život. A kao muž, otac i djed, želim da on slobodno teče iz mene i mojoj obitelji. Zbog toga, izvor rijeke Kristova života u meni ne može biti zagađen. U izvorištu ne mogu dopustiti nikakav otrov niti ikakvu prepreku koja bi sprečavala slobodan protok u meni.
Ali to s moje strane mora biti svjesna odluka. Ja moram neprestano vapiti Duhu Svetom: "Gospodine, osvjedoči me svaki put kad se uprljam." David je donio tu vrstu odluke. Zapisao je: "Odlučio sam: neće prestupiti usta moja" (Ps 17,3). "Na usta mi, Jahve, stražu postavi, i stražare na vrata usana mojih" (Ps 141,3).
Možda se pitate: "Je li doista moguće imati nadzor nad jezikom, odlučiti ne sagriješiti svojim ustima?" David odgovara ovim svjedočanstvom: "Odlučio sam: 'Čuvat ću put svoj da ne zgriješim jezikom; usta ću svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik" (Ps 39,2). U biti, on govori: "Svaki put kad zajašem konja, moram u njegova usta staviti uzde. A kao što to pouzdano činim sa svojim konjem, tako moram i sa svojim jezikom."