ON BUDI MOJE UHO

Nisam shvatio koliko sam kriv zbog grijeha nečistih ušiju dok nisam bio na jednom propovjedničkom putovanju na Britanskom otočju. Moga sina Garyja i mene vozio je na mjesto propovijedanja jedan pastor koji nas je ljubazno pitao kako napreduju naši sastanci. Kad sam htio odgovoriti, prekinuo me i govorio o svom vlastitom propovijedanju. To se dogodilo nekoliko puta i svaki put me preduhitrio pričama kako on ima veći broj posjetitelja i da je posjetio više zemalja od mene.

Na kraju sam odlučio šutjeti i prepustiti njemu da govori. U jednoj točki, pogledao sam Garyja i zakolutao očima, misleći: "Kakav hvalisavac! Ovaj propovjednik govori bez prestanka."

A onda sam osjetio dodir Duh Svetog koji mi je šapnuo: "Davide, razmisli zašto si se uzrujao. Zato što te ovaj čovjek ne sluša. Ti si htio govoriti, a sad kad moraš slušati njegove priče, želiš se pohvaliti svojom vlastitom službom. Možda si prestao govoriti, ali u svom srcu imaš hvalisav duh."

I što još, uprljao sam svoja usta. Morate znati da nisam ništa strašno izgovorio o tom čovjeku. Zapravo, nisam rekao nijedne riječi o njemu. Međutim, pukim kolutanjem očima, klevetao sam ga mom sinu.

Mogu govoriti o svetosti, mogu iznijeti grijehe društva, mogu propovijedati na temu pobjede Novoga saveza. Ali ako dopustim svojim ušima da se uprljaju – ako isključim drugu osobu usredotočujući se na vlastite interese, ako je ne mogu slušati s poštovanjem – onda se život Kristov ne produljuje u meni. Više ne vodim život koji ugađa mom Gospodinu i ne donosim plod njegove muke.

"Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah" (Iz 50,4-5).

"Uši si mi otvorio" (Ps 40,7).