NEVJEROJATNO VIĐENJE
Izaija 25 opisuje nevjerojatno viđenje. U njemu je prorok Izaija premješten u budućnost, u same posljednje dane. Biblijski komentatori se slažu da je ovo jedna od najjasnijih slika u Pismu u vezi sa zadnjim danima. Izaija nam točno pokazuje što Bog namjerava s nacijama i svojom Crkvom uoči samoga kraja. I mi upravo sada živimo u samom onom času koji Izaija opisuje.
U prvih pet redaka, Izaija kratko iznosi što Bog ima u pričuvi za nacije. U jednom trenutku, Bog sotonino kraljevstvo svodi na ruinu. Iznenada su nacije koje su bile pod demonskom tiranijom oslobođene. Na taj prizor, Izaija počinje zanosno slaviti: "Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo čudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran" (Iz 25,1). On kaže: "Gospodine, tebe se nikada ne može iznenadi. U prošlosti si činio velika čuda, a i sada imaš plan za ovo vrijeme. Odredio si ga od postanka svijeta."
Dok je Izaija gledao kako se razvija Božji plan, to je ushitilo njegovu dušu. On viče za generacije koje će doći: "U posljednje dane Bog će satrti i uništiti sotonsku silu. Ove palače čudnih demonskih bića bit će srušene i od đavoljeg grada ostat će samo gomila praha."
Lanci počinju otpadati od mnoštva koje je vezano. Oslobođeni su sotonskih zatvora straha i grijeha. Izaija iz naziva "narod snažan", što znači "jednom od grijeha otvrdnuli narod". I govori nam da će ti isti ljudi početi slaviti Boga. Godinama su se oni strašili svoga tlačitelja sotone, ali sad se boje jedino Gospodina, onoga koji ih je izbavio.
U tom času, ispunit će se 4. redak da vidi čitav svijet: "Ti si utočište nevoljnom, utočište ubogom u nevolji; ti si skrovište od pljuska i od žege zaklon, jer ćud je silnička kao pljusak zimski" (Iz 25,4).
Vidim da se sad to događa milijunima širom svijeta. Ubogi u duhu postaju jaki. Potrebiti su spašeni. Nevoljni nalaze obilje mira. Krist je postao njihova zaštita, njihovo utočište, njihov branitelj, njihovo sklonište. Kad ih udari žestoka kušnja, ona udara o sveti zid koji ih okružuje te se raspada. A sotonini jednom žestoki napadi padaju bezopasno na zemlju.
U prvih pet redaka, Izaija kratko iznosi što Bog ima u pričuvi za nacije. U jednom trenutku, Bog sotonino kraljevstvo svodi na ruinu. Iznenada su nacije koje su bile pod demonskom tiranijom oslobođene. Na taj prizor, Izaija počinje zanosno slaviti: "Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo čudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran" (Iz 25,1). On kaže: "Gospodine, tebe se nikada ne može iznenadi. U prošlosti si činio velika čuda, a i sada imaš plan za ovo vrijeme. Odredio si ga od postanka svijeta."
Dok je Izaija gledao kako se razvija Božji plan, to je ushitilo njegovu dušu. On viče za generacije koje će doći: "U posljednje dane Bog će satrti i uništiti sotonsku silu. Ove palače čudnih demonskih bića bit će srušene i od đavoljeg grada ostat će samo gomila praha."
Lanci počinju otpadati od mnoštva koje je vezano. Oslobođeni su sotonskih zatvora straha i grijeha. Izaija iz naziva "narod snažan", što znači "jednom od grijeha otvrdnuli narod". I govori nam da će ti isti ljudi početi slaviti Boga. Godinama su se oni strašili svoga tlačitelja sotone, ali sad se boje jedino Gospodina, onoga koji ih je izbavio.
U tom času, ispunit će se 4. redak da vidi čitav svijet: "Ti si utočište nevoljnom, utočište ubogom u nevolji; ti si skrovište od pljuska i od žege zaklon, jer ćud je silnička kao pljusak zimski" (Iz 25,4).
Vidim da se sad to događa milijunima širom svijeta. Ubogi u duhu postaju jaki. Potrebiti su spašeni. Nevoljni nalaze obilje mira. Krist je postao njihova zaštita, njihovo utočište, njihov branitelj, njihovo sklonište. Kad ih udari žestoka kušnja, ona udara o sveti zid koji ih okružuje te se raspada. A sotonini jednom žestoki napadi padaju bezopasno na zemlju.