SVJETLO SVIJETA by Gary Wilkerson
Bilo je vrijeme Pashe i Isus je učio u hramu. Okupilo se veliko mnoštvo kako bi ga slušalo zbog njegove reputacije da govori duboke riječi ljubavi i čini snažna djela Božja. Ali nije prošlo mnogo vremena otkako se okupilo ovo mnoštvo, kad su se pojavile i vjerske vođe.
"Tada književnici i farizeji dovedoše neku ženu uhvaćenu u preljubu" (Iv 8,3). Ove vođe vidjele su Isusa kao prijetnju njihovu autoritetu. On je predstavljao nov fenomen čije učenje je otkrivalo njihove krute običaje kojim su opravdavali sami sebe. Sad su "pokušali staviti ga u nepriliku, kako bi ga mogli optužiti" (Iv 8,6). Pitali su ga bi li tu ženu prema Zakonu trebalo kamenovati.
Ovaj prizor odvijao se dramatično: "A Isus se sagnu i poče pisati prstom po tlu. A kako su ga i dalje ustrajno pitali, uspravi se te im reče: 'Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!' Zatim se opet sagnu i nastaviti pisati po tlu. A oni, kad to čuše, počeše izlaziti jedan po jedan, počevši od najstarijih. I ostade sam Isus sa ženom koja bijaše stala ispred sviju, te se uspravi pa je upita: 'Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi?' 'Nitko, Gospodine', odgovori ona. 'Ni ja te – reče Isus – ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više'" (Iv 8,6-11).
Kakav snažan trenutak! Isus nije samo smirio vrlo nabijenu situaciju, nego je doslovce spasio jedan život. Svatko u tom prizoru bio je promijenjen onim što se dogodilo – ne samo optužena, nego i optužitelji pa čak i slušatelji.
Isus je iskoristio taj trenutak kako bi iznio jedno od svojih najpoznatijih učenja: "Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život" (Iv 8,12). Božje svjetlo je u tom trenutku promijenilo sve.
"Tada književnici i farizeji dovedoše neku ženu uhvaćenu u preljubu" (Iv 8,3). Ove vođe vidjele su Isusa kao prijetnju njihovu autoritetu. On je predstavljao nov fenomen čije učenje je otkrivalo njihove krute običaje kojim su opravdavali sami sebe. Sad su "pokušali staviti ga u nepriliku, kako bi ga mogli optužiti" (Iv 8,6). Pitali su ga bi li tu ženu prema Zakonu trebalo kamenovati.
Ovaj prizor odvijao se dramatično: "A Isus se sagnu i poče pisati prstom po tlu. A kako su ga i dalje ustrajno pitali, uspravi se te im reče: 'Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!' Zatim se opet sagnu i nastaviti pisati po tlu. A oni, kad to čuše, počeše izlaziti jedan po jedan, počevši od najstarijih. I ostade sam Isus sa ženom koja bijaše stala ispred sviju, te se uspravi pa je upita: 'Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi?' 'Nitko, Gospodine', odgovori ona. 'Ni ja te – reče Isus – ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više'" (Iv 8,6-11).
Kakav snažan trenutak! Isus nije samo smirio vrlo nabijenu situaciju, nego je doslovce spasio jedan život. Svatko u tom prizoru bio je promijenjen onim što se dogodilo – ne samo optužena, nego i optužitelji pa čak i slušatelji.
Isus je iskoristio taj trenutak kako bi iznio jedno od svojih najpoznatijih učenja: "Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život" (Iv 8,12). Božje svjetlo je u tom trenutku promijenilo sve.