MALE STVARI by Gary Wilkerson
Salomon je napisao: "Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu" (Pnp 2,15). On upozorava da nas često male, ustrajne stvari sprečavaju da u potpunosti ne hodamo u Božjem pozivu za bogat život u njemu.
Sjećate li se kad ste predali svoj život Isusu? Kao i drugi novi kršćani, možda je i vaše srce bilo ispunjeno svrhom. Iskusili ste Božju iscjeljujuću ljubav i čeznuli ste to podijeliti s drugima, evangelizirajući, donoseći pomirenje i služeći. Kako ste napredovali u tom novom životu, počeli ste bolje razabirati svoju ulogu u kraljevstvu Božjem te svoje darove da mu služite. Možda ste čak osjetili poziv za neku službu.
Ali onda ste zamijetili da se događa nešto neobično. Gotovo svakodnevno, vašu isključivu usredotočenost istisnuli su drugi zahtjevi. Pojavile su se male stvari odvraćajući vašu pozornost i skrećući vas tako da ste polako izgubili svoju usredotočenost na Kristu.
Moj otac, David Wilkerson, prisno je poznavao taj vid kršćanskog života. On je odlučio da će imati prisan život s Bogom kroz molitvu i ništa to nije moglo spriječiti. Tata je molio dva do četiri sata svakoga dana svoga života, ponekad odvojivši čitav dan za molitvu, dajući nam na znanje da ga ne prekidamo.
Potrebu za snažnom usredotočenošću pokazala je poznata obitelj Wallenda. Sedam generacija te obitelji hoda po užetu. Prije malo više od godinu dana, Nik Wallenda dodan je obiteljskoj legendi hodajući po užetu preko jednoga klanca u Grand Canyonu. Toga dana vjetar je žestoko puhao i Nik nije bio siguran u vezi s tim događajem. Ali kad je jednom odlučio, usredotočio se poput lasera. Izašao je iz svoje barake s izrazom lica koji je ulijevao strahopoštovanje. Svi su mediji ušutjeli, a kamere su zumirale njegovo lice. Svaki njegov dah bio je usklađen s njegovim zadatkom i vjetrovi koji su toga dana puhali nisu utjecali na njegovu usredotočenost. S motkom u ruci, pošao je do žice – i prešao preko čitavog klanca ni na trenutak zbunjen.
Usredotočenost Nika Wallende doslovce je bila stvar života ili smrti. A mi u Crkvi Isusa Krista imamo čak i viši poziv – ali imamo li tu usredotočenost "laserske zrake"? Kako često se naše skretanje pozornosti pretvara u dane, mjesece pa čak i godine krivudanja i osrednjosti?
Sjećate li se kad ste predali svoj život Isusu? Kao i drugi novi kršćani, možda je i vaše srce bilo ispunjeno svrhom. Iskusili ste Božju iscjeljujuću ljubav i čeznuli ste to podijeliti s drugima, evangelizirajući, donoseći pomirenje i služeći. Kako ste napredovali u tom novom životu, počeli ste bolje razabirati svoju ulogu u kraljevstvu Božjem te svoje darove da mu služite. Možda ste čak osjetili poziv za neku službu.
Ali onda ste zamijetili da se događa nešto neobično. Gotovo svakodnevno, vašu isključivu usredotočenost istisnuli su drugi zahtjevi. Pojavile su se male stvari odvraćajući vašu pozornost i skrećući vas tako da ste polako izgubili svoju usredotočenost na Kristu.
Moj otac, David Wilkerson, prisno je poznavao taj vid kršćanskog života. On je odlučio da će imati prisan život s Bogom kroz molitvu i ništa to nije moglo spriječiti. Tata je molio dva do četiri sata svakoga dana svoga života, ponekad odvojivši čitav dan za molitvu, dajući nam na znanje da ga ne prekidamo.
Potrebu za snažnom usredotočenošću pokazala je poznata obitelj Wallenda. Sedam generacija te obitelji hoda po užetu. Prije malo više od godinu dana, Nik Wallenda dodan je obiteljskoj legendi hodajući po užetu preko jednoga klanca u Grand Canyonu. Toga dana vjetar je žestoko puhao i Nik nije bio siguran u vezi s tim događajem. Ali kad je jednom odlučio, usredotočio se poput lasera. Izašao je iz svoje barake s izrazom lica koji je ulijevao strahopoštovanje. Svi su mediji ušutjeli, a kamere su zumirale njegovo lice. Svaki njegov dah bio je usklađen s njegovim zadatkom i vjetrovi koji su toga dana puhali nisu utjecali na njegovu usredotočenost. S motkom u ruci, pošao je do žice – i prešao preko čitavog klanca ni na trenutak zbunjen.
Usredotočenost Nika Wallende doslovce je bila stvar života ili smrti. A mi u Crkvi Isusa Krista imamo čak i viši poziv – ali imamo li tu usredotočenost "laserske zrake"? Kako često se naše skretanje pozornosti pretvara u dane, mjesece pa čak i godine krivudanja i osrednjosti?