PRIZNANJE KRISTA KAO SVEDOSTATNOG

"Dakle, ne bojte se! Vi više vrijedite od mnoštva vrabaca. Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odreče pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem nebeskim" (Mt 10,31-33).

Godinama sam citirao ovaj odlomak na evangelizacijama širom grada. Govorio sam to kad sam pozivao do oltara kako bih potaknuo ljude da dođu naprijed i priznaju Krista. Ali uzdati se u Boga daleko je više od javnog priznanja: "Isuse, oprosti moje grijehe. Vjerujem u tebe." Dobronamjerni milijuni dali su takvo "priznanje", ali to nije trajalo.

Ključ za razumijevanje onoga što Isus govori nalazi se u Psalmu 31,20: "O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu na očigled sinovima čovječjim."

Ovo "priznanje" je nešto što svijet mora vidjeti, a ne samo čuti! "U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu. Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti: uzdanje će svoje staviti u Jahvu" (Ps 40,4).

Često govorimo o "svjedočenju za Isusa" i zamišljamo to kao ulično propovijedanje - dijeljenje letaka i govorenje prijateljima i strancima da ih Isus ljubi. Ljubljeni, to je samo dio toga!

Svijet ne traži više doktrinarnog dokaza stvarnosti Boga! On ne traži veći dokaz uskrsnuća ili bolje argumente o stvaranju. Svijet traži kršćane koji mogu podnijeti svaku krizu, strah, nevolju i poteškoću te ostati mirni i odmarati se usred svega toga. Svijet treba vidjeti djecu Božju kako se posvema uzdaju u svoga Gospodina.

Svijet mora biti u stanju pokazati na kršćanina i reći. "Eno ide onaj koji se ne žali. Ne drhti, ne boji se i ne bježi u vrijeme nevolje. On se ne brine za sutra! Njegova vjera vrijedi u sva vremena!"