SVE ŠTO TREBATE
"A Utješitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh" (Iv 14,26).
U određenoj točki svoga života, iskusio sam naročito težak napad obeshrabrenja. To se dogodilo kad sam bio bliže Isusu nego ikada prije. Dok sam jednoga jutra pripremao propovijed, svladao me snažan očaj. Došao je kao niotkuda, potpuno me pritisnuvši. Koliko god sam pokušavao, nisam ga se mogao otresti.
Dok sam sjedio za stolom s otvorenom Biblijom, pokušavao sam dalje raditi na propovijedi, ali nisam mogao uznapredovati. Iznenada sam bio bombardiran sumnjama o mojoj sposobnosti da sastavim pravu poruku od Gospodina. Um mi je bio preplavljen užasnim mislima koje su mi govorile: "Ne razumiješ ono što je Pavao pisao. Nisi još shvatio što znači 'stari čovjek' i 'novi čovjek'. Nisi dokučio što znači 'umrijeti grijehu', s obzirom da grijeh još uvijek postoji. Kako se usuđuješ propovijedati Riječ Božju?"
Sjedio sam ondje tri sata, odlučan iskopati poruku, ali ništa nije nadošlo. Usred prijepodneva, sve riječi sa stranica Biblije kao da su skupile. Misli su mi bile zbunjene, a duh tup i nisam bio u stanju išta čuti od Gospodina.
Potonuo sam dublje u očaj i postao uvjeren da nemam ništa dati ljudima u našoj crkvi. I tako sam zatvorio Bibliju i napustio radnu sobu.
Dok sam hodao oko kuće, očajanje je raslo. Pokušao sam odgonetnuti zašto je prije svega to došlo na mene, ali nisam imao pojma. Konačno sam otišao u svoju molitvenu prostoriju i sjeo na pod. Nisam bio u stanju smisliti ni riječi da bih je rekao Gospodinu. Umjesto toga, vapio sam mu iz svoga duha: "Gospodine, ne znam što činiti. Osjećam se tako na tlu da ne mogu ni posegnuti prema tebi, a znaš da te nisam nikada ljubio više nego sada. Molim te, pomogni mi."
Kad đavao dolazi svojim duhom obeshrabrenja, bombardira vas jednom laži za drugom. Kad završi, ostaje vam jedino da vapite: "O, Bože, nikada neću uspjeti!"
To je upravo bilo što je đavao učinio meni. Dok sam bio u molitvi, približno pola sata podnosio sam njegovo bombardiranje paklenim lažima. A onda se Božji tihi glasić probio do moga duha s ovim dragim i suosjećajnim riječima: "Davide, jako si ljubljen. Ne brini se. Moja je ruka na tebi. Pod oštrim si napadom, ali ne boj se. Ne treba ti nikakva tvoja vlastita snaga za ovu bitku – ja imam sve što ti je potrebno!"
U određenoj točki svoga života, iskusio sam naročito težak napad obeshrabrenja. To se dogodilo kad sam bio bliže Isusu nego ikada prije. Dok sam jednoga jutra pripremao propovijed, svladao me snažan očaj. Došao je kao niotkuda, potpuno me pritisnuvši. Koliko god sam pokušavao, nisam ga se mogao otresti.
Dok sam sjedio za stolom s otvorenom Biblijom, pokušavao sam dalje raditi na propovijedi, ali nisam mogao uznapredovati. Iznenada sam bio bombardiran sumnjama o mojoj sposobnosti da sastavim pravu poruku od Gospodina. Um mi je bio preplavljen užasnim mislima koje su mi govorile: "Ne razumiješ ono što je Pavao pisao. Nisi još shvatio što znači 'stari čovjek' i 'novi čovjek'. Nisi dokučio što znači 'umrijeti grijehu', s obzirom da grijeh još uvijek postoji. Kako se usuđuješ propovijedati Riječ Božju?"
Sjedio sam ondje tri sata, odlučan iskopati poruku, ali ništa nije nadošlo. Usred prijepodneva, sve riječi sa stranica Biblije kao da su skupile. Misli su mi bile zbunjene, a duh tup i nisam bio u stanju išta čuti od Gospodina.
Potonuo sam dublje u očaj i postao uvjeren da nemam ništa dati ljudima u našoj crkvi. I tako sam zatvorio Bibliju i napustio radnu sobu.
Dok sam hodao oko kuće, očajanje je raslo. Pokušao sam odgonetnuti zašto je prije svega to došlo na mene, ali nisam imao pojma. Konačno sam otišao u svoju molitvenu prostoriju i sjeo na pod. Nisam bio u stanju smisliti ni riječi da bih je rekao Gospodinu. Umjesto toga, vapio sam mu iz svoga duha: "Gospodine, ne znam što činiti. Osjećam se tako na tlu da ne mogu ni posegnuti prema tebi, a znaš da te nisam nikada ljubio više nego sada. Molim te, pomogni mi."
Kad đavao dolazi svojim duhom obeshrabrenja, bombardira vas jednom laži za drugom. Kad završi, ostaje vam jedino da vapite: "O, Bože, nikada neću uspjeti!"
To je upravo bilo što je đavao učinio meni. Dok sam bio u molitvi, približno pola sata podnosio sam njegovo bombardiranje paklenim lažima. A onda se Božji tihi glasić probio do moga duha s ovim dragim i suosjećajnim riječima: "Davide, jako si ljubljen. Ne brini se. Moja je ruka na tebi. Pod oštrim si napadom, ali ne boj se. Ne treba ti nikakva tvoja vlastita snaga za ovu bitku – ja imam sve što ti je potrebno!"