SAD KAD JE POBJEDA ZADOBIVENA by Gary Wilkerson
Kao kršćani znamo da je Isus zadobio za nas pobjedu na Golgoti. Porazio je smrt, sotonu i snagu grijeha. Pitanje koje je ostalo za vjernike jest: "Što sad? Znam da je Isus zadobio moju pobjedu na križu, ali što je s mojom sadašnjom borbom? Gdje je njegova pobjeda za bitku koja bjesni u mom životu upravo sada?"
To je važno pitanje, ali Riječ ima odgovor za svakog kršćanina. Odgovor započinje s ovim prizorom: "Filistejci skupiše svoje čete za rat … kod Soka u Judeji" (1 Sam 17,1). Ova slika predstavlja duhovnu istinu koja se nikada ne mijenja: sile tame postrojene su protiv naroda Božjeg.
Kad je Isus postao vaš Spasitelj, učinio vas je novim stvorenjem, ali iako ste se vi promijenili, svijet se nije promijenio. Zbog toga, postoje sile koje su se poredale protiv vas: svijet, đavao pa čak i vaše tijelo, koji ratuju protiv vašega duha.
Ponekad su bitke s tim silama vanjske – napadi na brak, financije, djecu – a ponekad su unutarnje. Ponekad nas izjedaju brige: "Može li moj brak preživjeti ovu dugačku, hladnu tišinu?"
"Hoće li moje dijete ikada predati svoj život Gospodinu?"
"Jesam li dostojan nazvati se kršćaninom?" Svi ti pritisci guraju nas prema sumnji i očaju, uzrokujući da se pitamo: "Gdje je Bog u svemu tome? Ne mogu ga vidjeti iza mojih svakodnevnih bitaka."
Povremeno vičemo: "Dosta!" te povlačimo crtu u pijesku i govorimo: "Umoran sam od udaraca neprijatelja." Ali đavao i dalje prelazi crtu. To se dogodilo Izraelu kad se suočio s Filistejcima. "Filistejci su stajali na gori s jedne strane, Izraelci na gori s druge strane, a dolina bila među njima" (1 Sam 17,3). Je li to zaustavilo neprijatelja? Uopće ne. Filistejci su doveli veliko oružje u obliku Golijata, diva od čovjeka.
David je znao da se on ne može nositi s Golijatom, ali je isto tako znao da ta bitka nije njegova, nego Božja. Kad je čuo Golijatovo podrugivanje, izjavio je: "Danas će te Jahve predati u moju ruku, ja ću te ubiti … Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu … jer je Jahve gospodar bitke, i on vas predaje u naše ruke" (1 Sam 17,46-47).
Duhovna pobjeda nikada nije naša vlastita; ona dolazi od Izbavitelja.
To je važno pitanje, ali Riječ ima odgovor za svakog kršćanina. Odgovor započinje s ovim prizorom: "Filistejci skupiše svoje čete za rat … kod Soka u Judeji" (1 Sam 17,1). Ova slika predstavlja duhovnu istinu koja se nikada ne mijenja: sile tame postrojene su protiv naroda Božjeg.
Kad je Isus postao vaš Spasitelj, učinio vas je novim stvorenjem, ali iako ste se vi promijenili, svijet se nije promijenio. Zbog toga, postoje sile koje su se poredale protiv vas: svijet, đavao pa čak i vaše tijelo, koji ratuju protiv vašega duha.
Ponekad su bitke s tim silama vanjske – napadi na brak, financije, djecu – a ponekad su unutarnje. Ponekad nas izjedaju brige: "Može li moj brak preživjeti ovu dugačku, hladnu tišinu?"
"Hoće li moje dijete ikada predati svoj život Gospodinu?"
"Jesam li dostojan nazvati se kršćaninom?" Svi ti pritisci guraju nas prema sumnji i očaju, uzrokujući da se pitamo: "Gdje je Bog u svemu tome? Ne mogu ga vidjeti iza mojih svakodnevnih bitaka."
Povremeno vičemo: "Dosta!" te povlačimo crtu u pijesku i govorimo: "Umoran sam od udaraca neprijatelja." Ali đavao i dalje prelazi crtu. To se dogodilo Izraelu kad se suočio s Filistejcima. "Filistejci su stajali na gori s jedne strane, Izraelci na gori s druge strane, a dolina bila među njima" (1 Sam 17,3). Je li to zaustavilo neprijatelja? Uopće ne. Filistejci su doveli veliko oružje u obliku Golijata, diva od čovjeka.
David je znao da se on ne može nositi s Golijatom, ali je isto tako znao da ta bitka nije njegova, nego Božja. Kad je čuo Golijatovo podrugivanje, izjavio je: "Danas će te Jahve predati u moju ruku, ja ću te ubiti … Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu … jer je Jahve gospodar bitke, i on vas predaje u naše ruke" (1 Sam 17,46-47).
Duhovna pobjeda nikada nije naša vlastita; ona dolazi od Izbavitelja.