PRAVI PENTEKOST
U Djelima 11 čitamo o povijesnoj promjeni u crkvi koja je došla kroz neimenovane Duhom ispunjene vjernike. Oni su bili prvi koji su poganima trebali odnijeti dobre vijesti o Isusu izvan granica judaizma: "A među njima neki … kada dođoše u Antiohiju, počeše propovijedati i Grcima i navješćivati im kao Radosnu vijest: Isus je Gospodin" (Dj 11,20). Volim riječ "neki" koja se ovdje koristi. Ti odani, neimenovani vjernici nisu imali pojma kakvu su bitnu ulogu odigrali u povijesti.
Pentekost nije samo jedan događaj koji se dogodio prije 2000 godina, nego živ fenomen koji se još uvijek događa širom svijeta. U ovom trenutku male skupine ljudi vape Bogu – i njegov Duh pada na njim dajući im snagu da budu njegovi svjedoci nespašenom svijetu.
Pentekost se događa sad i u Varanasi, gradu u sjevernoj Indiji koji sam nedavno posjetio. Kad je prije nekoliko godina onamo stigla jedna mlada kršćanka, manje od jedan posto stanovništva pohađalo je crkvu. Ona je počela dovoditi ljude Isusu, jednoga po jednog, i ti obraćenici počeli su druge dovoditi Gospodinu. Ta mlada žena nije Pentekost zadržala za sebe i sad je tamo na tom području tisuće dinamičnih vjernika sa snažnim svjedočanstvom za Krista. Širom svijeta postoje i drugi poput nje – kršćani koji vape Duhu da ponesu Očevu ljubav dalje.
Nekoliko puta moj mi je otac, David Wilkerson, ispričao što ga je najviše žalostilo dok je bio pastor male crkve u Pennsylaniji u 1950-tima. Bila je to pentekostna crkva i bogoslužja su tekla određenim tokom. Sestra ta-i-ta svirala je orgulje i zajednica je pjevala neke tradicionalne pjesme. Netko bi se digao i iznio poruku u jezicima, a onda je netko drugi dao tumačenje. Nakon toga, tata je propovijedao. Zatim je prinio molitvu i ljudi su došli do oltara vapeći da Duh Sveti siđe. A onda su svi otišli kući.
Ta crkva nije posezala za drugima, nije imala službu milosti. Tijekom onih nekoliko godina dok je moj otac ondje bio pastor, vrlo je malo ljudi bilo dovedeno Kristu. Bili su to kršćani koji su tražili Pentekost za sebe, ali nikada nisu upoznali Pentekost koji je Bog imao na umu za njih. Očeva žalosna molitva sve je govorila: "Gospodine, ako je to Pentekost, ne želim ga. Ako je to iz tjedna u tjedan klub "blagoslovi me", ne želim ništa imati s tim."
Iz njegove želje za pravim Pentekostom tata je prestao gledati televiziju i umjesto toga, provodio je vrijeme u molitvi. Ostalo je povijest. Desetljećima kasnije, njegova knjiga Na život i smrt prodavala se u mnogim milijunima, s preko 1000 centara Teen Challengea širom svijeta koji rade na spašavanju izgubljenih i slomljenih. Sva ta djela danas navješćuju Božju aktivnu silu kroz Duha Svetoga.
Pentekost nije samo jedan događaj koji se dogodio prije 2000 godina, nego živ fenomen koji se još uvijek događa širom svijeta. U ovom trenutku male skupine ljudi vape Bogu – i njegov Duh pada na njim dajući im snagu da budu njegovi svjedoci nespašenom svijetu.
Pentekost se događa sad i u Varanasi, gradu u sjevernoj Indiji koji sam nedavno posjetio. Kad je prije nekoliko godina onamo stigla jedna mlada kršćanka, manje od jedan posto stanovništva pohađalo je crkvu. Ona je počela dovoditi ljude Isusu, jednoga po jednog, i ti obraćenici počeli su druge dovoditi Gospodinu. Ta mlada žena nije Pentekost zadržala za sebe i sad je tamo na tom području tisuće dinamičnih vjernika sa snažnim svjedočanstvom za Krista. Širom svijeta postoje i drugi poput nje – kršćani koji vape Duhu da ponesu Očevu ljubav dalje.
Nekoliko puta moj mi je otac, David Wilkerson, ispričao što ga je najviše žalostilo dok je bio pastor male crkve u Pennsylaniji u 1950-tima. Bila je to pentekostna crkva i bogoslužja su tekla određenim tokom. Sestra ta-i-ta svirala je orgulje i zajednica je pjevala neke tradicionalne pjesme. Netko bi se digao i iznio poruku u jezicima, a onda je netko drugi dao tumačenje. Nakon toga, tata je propovijedao. Zatim je prinio molitvu i ljudi su došli do oltara vapeći da Duh Sveti siđe. A onda su svi otišli kući.
Ta crkva nije posezala za drugima, nije imala službu milosti. Tijekom onih nekoliko godina dok je moj otac ondje bio pastor, vrlo je malo ljudi bilo dovedeno Kristu. Bili su to kršćani koji su tražili Pentekost za sebe, ali nikada nisu upoznali Pentekost koji je Bog imao na umu za njih. Očeva žalosna molitva sve je govorila: "Gospodine, ako je to Pentekost, ne želim ga. Ako je to iz tjedna u tjedan klub "blagoslovi me", ne želim ništa imati s tim."
Iz njegove želje za pravim Pentekostom tata je prestao gledati televiziju i umjesto toga, provodio je vrijeme u molitvi. Ostalo je povijest. Desetljećima kasnije, njegova knjiga Na život i smrt prodavala se u mnogim milijunima, s preko 1000 centara Teen Challengea širom svijeta koji rade na spašavanju izgubljenih i slomljenih. Sva ta djela danas navješćuju Božju aktivnu silu kroz Duha Svetoga.