OBORENI I OBESHRABRENI
Slabost, slomljenost, uznemirenost, tugovanje – sve to oborilo je Davidov duh. Osjećao se suhim, bez vodstva, kao da tijekom godina nije naučio ništa. Kao da mu se "svjetlost vida očinjeg gasi" (Ps 38,10). Rekao je: "Izgubio sam svoje duhovno razumijevanje. Ne mogu dosegnuti Boga kao nekada!"
Znam kako se David osjećao. Vodio sam evangelizacije na kojima su povremeno tisuće došle Kristu. Pomogao sam dovesti do oslobođenja u Isusu mnoge ovisnike o drogi i alkoholu. Moj živio bio je pun mnogih bogatih blagoslova. Ali često bih samo nekoliko dana nakon tih događaja bio svladan obeshrabrenjem te završio misleći: "Gospodine, nisam za tebe postigao ništa!"
To je djelo sotonina duha obeshrabrenja. To nas čini metom sila pakla svega nekoliko trenutaka nakon velikih duhovnih pobjeda!
Taj težak, demonski duh spustio je Davida tako nisko da se skamenio u nazočnosti Božjoj. Rekao je: "A ja sam kao gluh i ništa ne čujem, i, kao nijem, usta ne otvaram. Postadoh ko čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora" (Ps 38,14-15).
Hebrejsko značenje ovoga posljednjeg izraza je "čovjek koji više nema odgovora ili argumenata". David je rekao: "Gospodine, previše sam obeshrabren da bih čak podigao ruku prema tebi. Ne mogu moliti jer sam previše zbunjen da bih govorio. Iscrpljen sam i prazan. Nemam što reći."
David je izrekao sveopći vapaj pravedne duše koja podnosi napad obeshrabrenosti: "Umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom" (Ps 38,18). Riječ "propasti" ovdje u hebrejskom znači "pasti". David je govorio Bogu: "Neću uspjeti, Gospodine. Na svome sam samom kraju i samo što nisam pao!"
O svojim osjećajima neuspjeha možemo govoriti Bogu što god hoćemo. Možemo mu govoriti o našem očaju nad našim grijesima i glupim pogreškama. Ali nikada se ne smijemo zabavljati mišlju da nas je odbacio.
David je naš primjer čovjeka koji se obeshrabrio, ali je sačuvao vjeru. Čak i na svojoj najnižoj točki, nije si dopustio valjati se u nevjeri. Vapio je: "Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj" (Ps 38,16).
Znam kako se David osjećao. Vodio sam evangelizacije na kojima su povremeno tisuće došle Kristu. Pomogao sam dovesti do oslobođenja u Isusu mnoge ovisnike o drogi i alkoholu. Moj živio bio je pun mnogih bogatih blagoslova. Ali često bih samo nekoliko dana nakon tih događaja bio svladan obeshrabrenjem te završio misleći: "Gospodine, nisam za tebe postigao ništa!"
To je djelo sotonina duha obeshrabrenja. To nas čini metom sila pakla svega nekoliko trenutaka nakon velikih duhovnih pobjeda!
Taj težak, demonski duh spustio je Davida tako nisko da se skamenio u nazočnosti Božjoj. Rekao je: "A ja sam kao gluh i ništa ne čujem, i, kao nijem, usta ne otvaram. Postadoh ko čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora" (Ps 38,14-15).
Hebrejsko značenje ovoga posljednjeg izraza je "čovjek koji više nema odgovora ili argumenata". David je rekao: "Gospodine, previše sam obeshrabren da bih čak podigao ruku prema tebi. Ne mogu moliti jer sam previše zbunjen da bih govorio. Iscrpljen sam i prazan. Nemam što reći."
David je izrekao sveopći vapaj pravedne duše koja podnosi napad obeshrabrenosti: "Umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom" (Ps 38,18). Riječ "propasti" ovdje u hebrejskom znači "pasti". David je govorio Bogu: "Neću uspjeti, Gospodine. Na svome sam samom kraju i samo što nisam pao!"
O svojim osjećajima neuspjeha možemo govoriti Bogu što god hoćemo. Možemo mu govoriti o našem očaju nad našim grijesima i glupim pogreškama. Ali nikada se ne smijemo zabavljati mišlju da nas je odbacio.
David je naš primjer čovjeka koji se obeshrabrio, ali je sačuvao vjeru. Čak i na svojoj najnižoj točki, nije si dopustio valjati se u nevjeri. Vapio je: "Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj" (Ps 38,16).