ZAKAŠNJELE I ODBIJENE MOLITVE
"Molite, ali ne dobivate, jer molite s grešnom nakanom: da to potrošite u svojim požudama" (Jak 4,3).
Bog neće odgovoriti na molitvu koja dodaje našoj časti ili pomaže našim iskušenjima. Na prvom mjestu, Bog ne odgovara na molitvu čovjeka koji gaji požudu u svom srcu. Svi odgovori ovise o tome jesu li iz našega srca iščupani zlo, požuda i lakozavodljivi grijesi.
"Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod" (Ps 66,18).
Test kako bismo znali je li naša molba temeljena na požudi ili ne vrlo je jednostavan. Pokazatelj je kako se ponašamo prema kašnjenjima i odbijanjima. Molitve temeljene na požudi zahtijevaju brze odgovore. Ako požudno srce brzo ne dobije željenu stvar, ono slini i plače, onesvješćuje se i klone – ili iz njega izbija mrmljanje i prigovaranje, optužujući na kraju Boga da je gluh.
"Zašto postimo ako ti ne vidiš" (Iz 58,3).
Požudno srce ne može vidjeti slavu Božju u njegovim odbijanima i kašnjenjima. Međutim, nije li Bog dobio više slave odbijajući Kristovu molitvu da spasi njegov život, kad bi bilo moguće, od njegove smrti? Zadrhtim kad se sjetim gdje bismo mi danas bili da Bog nije odbio tu molbu.
U svojoj pravdi, Bog je obvezan otegnuti s našim molitvama ili ih odbiti dok nisu očišćene od svake sebičnosti i požude.
Bi li mogao postojati jedan jednostavan razlog zašto je većina naših molitva spriječena? Bi li to moglo biti rezultat našega koketiranja s požudom ili lakozavodljivim grijehom? Jesmo li zaboravili da jedino oni s čistim rukama i čistim srcima mogu staviti svoje noge na njegovu svetu goru? Jedino će potpuno odbacivanje omiljenog grijeha otvoriti vrata neba i osloboditi blagoslove.
Umjesto predanja, mi trčimo od savjetnika do savjetnika, nastojeći naći pomoć kako bismo se nosili s našim očajem, prazninom i nemirom. Međutim, sve to je uzalud jer grijeh i požuda još nisu iščupani. Grijeh je korijen svih naših problema. Mir dolazi jedino kad predamo i ostavimo sav naš tajni grijeh.
Bog neće odgovoriti na molitvu koja dodaje našoj časti ili pomaže našim iskušenjima. Na prvom mjestu, Bog ne odgovara na molitvu čovjeka koji gaji požudu u svom srcu. Svi odgovori ovise o tome jesu li iz našega srca iščupani zlo, požuda i lakozavodljivi grijesi.
"Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod" (Ps 66,18).
Test kako bismo znali je li naša molba temeljena na požudi ili ne vrlo je jednostavan. Pokazatelj je kako se ponašamo prema kašnjenjima i odbijanjima. Molitve temeljene na požudi zahtijevaju brze odgovore. Ako požudno srce brzo ne dobije željenu stvar, ono slini i plače, onesvješćuje se i klone – ili iz njega izbija mrmljanje i prigovaranje, optužujući na kraju Boga da je gluh.
"Zašto postimo ako ti ne vidiš" (Iz 58,3).
Požudno srce ne može vidjeti slavu Božju u njegovim odbijanima i kašnjenjima. Međutim, nije li Bog dobio više slave odbijajući Kristovu molitvu da spasi njegov život, kad bi bilo moguće, od njegove smrti? Zadrhtim kad se sjetim gdje bismo mi danas bili da Bog nije odbio tu molbu.
U svojoj pravdi, Bog je obvezan otegnuti s našim molitvama ili ih odbiti dok nisu očišćene od svake sebičnosti i požude.
Bi li mogao postojati jedan jednostavan razlog zašto je većina naših molitva spriječena? Bi li to moglo biti rezultat našega koketiranja s požudom ili lakozavodljivim grijehom? Jesmo li zaboravili da jedino oni s čistim rukama i čistim srcima mogu staviti svoje noge na njegovu svetu goru? Jedino će potpuno odbacivanje omiljenog grijeha otvoriti vrata neba i osloboditi blagoslove.
Umjesto predanja, mi trčimo od savjetnika do savjetnika, nastojeći naći pomoć kako bismo se nosili s našim očajem, prazninom i nemirom. Međutim, sve to je uzalud jer grijeh i požuda još nisu iščupani. Grijeh je korijen svih naših problema. Mir dolazi jedino kad predamo i ostavimo sav naš tajni grijeh.