VJERA BI TREBALA IMATI DOBRO SJEĆANJE
Nakon što je duša koja vjeruje u molitvi rasteretila svoje srce Gospodinu, povjerava se vjernosti, dobroti i mudrosti Božjoj. Pravi vjernik ostavlja oblikovanje odgovora milosti Božjoj. Na koji god način Bog odabere odgovoriti, vjernik to pozdravlja.
David je revno molio za svoju kuću, a onda je predao sve savezu Božjem: "Premda moj dom i nije takav pred Bogom, ipak je on sa mnom uspostavio savez vječan" (2 Sam 23,5).
Oni koji propisuju Bogu kako i kada će odgovoriti, zapravo ograničavaju Sveca Izraelova. S obzirom da Bog ne donosi odgovor na prednja vrata, nisu svjesni njegova dolaska na stražnja. Uzdaju se jedino u zaključke, a ne u obećanja. Ali Bog nije vezan vremenom, načinom ili sredstvima odgovora. On zauvijek čini neograničeno više od onoga što tražimo ili mislimo tražiti. On odgovora zdravljen ili milošću, koja je bolja od zdravlja. On šalje ljubav ili nešto iznad toga. On donosi ili čini nešto čak veće.
On jednostavno želi da ostavimo svoje zahtjeve položene u njegove snažne ruke, da bacimo sve naše brige na njega i da idemo dalje s mirom i spokojstvom, čekajući na njegov odgovor. Kako tragično imati tako velikog Boga i tako malo vjere u njega!
Kad ste na dnu i sotona vam u uho šapće da vas je Bog zaboravio, zatvorite mu usta sljedećim: "Đavle, nije Bog taj koji je zaboravio, nego ja. Ja sam zaboravio sve njegove prošle blagoslove ili sad ne bih ispitivao njegovu vjernost."
Vjera bi trebala imati dobro sjećanje. Naše nagle i hitre riječi rezultat su našega zaboravljanja njegovih prošlih blagodati. Trebali bismo moliti zajedno s Davidom: "Ovo je bol moja, al' spominjem se godina desnice Svevišnjega. Spominjem se djela Gospodnjih; da, spominjem se tvojih pradavnih čudesa" (Ps 77,10-11).
David je revno molio za svoju kuću, a onda je predao sve savezu Božjem: "Premda moj dom i nije takav pred Bogom, ipak je on sa mnom uspostavio savez vječan" (2 Sam 23,5).
Oni koji propisuju Bogu kako i kada će odgovoriti, zapravo ograničavaju Sveca Izraelova. S obzirom da Bog ne donosi odgovor na prednja vrata, nisu svjesni njegova dolaska na stražnja. Uzdaju se jedino u zaključke, a ne u obećanja. Ali Bog nije vezan vremenom, načinom ili sredstvima odgovora. On zauvijek čini neograničeno više od onoga što tražimo ili mislimo tražiti. On odgovora zdravljen ili milošću, koja je bolja od zdravlja. On šalje ljubav ili nešto iznad toga. On donosi ili čini nešto čak veće.
On jednostavno želi da ostavimo svoje zahtjeve položene u njegove snažne ruke, da bacimo sve naše brige na njega i da idemo dalje s mirom i spokojstvom, čekajući na njegov odgovor. Kako tragično imati tako velikog Boga i tako malo vjere u njega!
Kad ste na dnu i sotona vam u uho šapće da vas je Bog zaboravio, zatvorite mu usta sljedećim: "Đavle, nije Bog taj koji je zaboravio, nego ja. Ja sam zaboravio sve njegove prošle blagoslove ili sad ne bih ispitivao njegovu vjernost."
Vjera bi trebala imati dobro sjećanje. Naše nagle i hitre riječi rezultat su našega zaboravljanja njegovih prošlih blagodati. Trebali bismo moliti zajedno s Davidom: "Ovo je bol moja, al' spominjem se godina desnice Svevišnjega. Spominjem se djela Gospodnjih; da, spominjem se tvojih pradavnih čudesa" (Ps 77,10-11).