BOGATSTVO NJEGOVE MILOSTI by Gary Wilkerson
"U kome imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti. Nju nam obilno udijeli" (Ef 1,7).
Mislim da mi u crkvi nismo ni zagrebli površinu milosti. S vremena na vrijeme, u svom hodu s Bogom uzimamo nekoliko gutljaja iz čaše milosti, a onda se ostatak puta postupno počnemo oslanjati na vlastite sposobnosti.
Ne možemo iskopati i odabrati naša područja poslušnosti. Od nas se traži da činimo ono na što nas je Gospodin pozvao. Kad Isus kaže da moramo biti nanovo rođeni, imati vjeru, moliti i tražiti njegovo lice, ljubiti svoga bližnjega, ljubiti svoju ženu kao što Krist ljubi crkvu, svaka njegova zapovijed je da i amen. Međutim, neke crkve više vole određena područja poslušnosti od drugih. One naglašavaju evangelizaciju, ili socijalnu pravdu, ili političku aktivnost, ili služenje siromašnima, ili molitvu. Možda to neće priznati, ali one naglasak drugih crkava drže manje vrijednim u očima Božjim.
Nijedna crkva ne ugađa Bogu kad vozi na jednom cilindru umjesto na osam. On nam jednostavno neće dopustiti da zanemarimo njegove određene zapovijedi. Pročitajte Otkrivenje 3 kako biste dobili sliku njegova nezadovoljstva kad to činimo. Svaki čovjek ili crkva, koji nije poslušan Božjim zapovijedima, živi u neposlušnosti. Međutim, savršena poslušnost nije u području naše sposobnosti. Razlog zašto smo skloni naglašavati određena područja poslušnosti u našim životima je taj što su ona jednostavnija za ispunjavanje od drugih. Čak možemo biti i nagrađeni što ih vršimo. Ali time smo potpuno propustili razumjeti ono što je važno.
Da bismo imali život radosti i pobjede, to uopće ne ovisi o tome uspijevamo li ili ne držati Božje zapovijedi; sve to ima veze s time kako pristupamo poslušnosti Božjim zapovijedima. Kao dijete, ja sam u crkvi bio učen da mogu postići duhovne promjene svojom vlastitom voljom. Vođe mladeži su nam govorile: "Možeš se tako promijeniti da se iskušenja više ne vrate. Iz svega se možeš izdići." Nije bilo potrebno mnogo vremena kako bismo vidjeli jalovost svega toga.
Ono što je važno jest da ne činimo promjene sami. Ono što je važno jest dopustiti Božjoj milosti da nam da snagu za preobražaj – u nama i u svijetu.
Mislim da mi u crkvi nismo ni zagrebli površinu milosti. S vremena na vrijeme, u svom hodu s Bogom uzimamo nekoliko gutljaja iz čaše milosti, a onda se ostatak puta postupno počnemo oslanjati na vlastite sposobnosti.
Ne možemo iskopati i odabrati naša područja poslušnosti. Od nas se traži da činimo ono na što nas je Gospodin pozvao. Kad Isus kaže da moramo biti nanovo rođeni, imati vjeru, moliti i tražiti njegovo lice, ljubiti svoga bližnjega, ljubiti svoju ženu kao što Krist ljubi crkvu, svaka njegova zapovijed je da i amen. Međutim, neke crkve više vole određena područja poslušnosti od drugih. One naglašavaju evangelizaciju, ili socijalnu pravdu, ili političku aktivnost, ili služenje siromašnima, ili molitvu. Možda to neće priznati, ali one naglasak drugih crkava drže manje vrijednim u očima Božjim.
Nijedna crkva ne ugađa Bogu kad vozi na jednom cilindru umjesto na osam. On nam jednostavno neće dopustiti da zanemarimo njegove određene zapovijedi. Pročitajte Otkrivenje 3 kako biste dobili sliku njegova nezadovoljstva kad to činimo. Svaki čovjek ili crkva, koji nije poslušan Božjim zapovijedima, živi u neposlušnosti. Međutim, savršena poslušnost nije u području naše sposobnosti. Razlog zašto smo skloni naglašavati određena područja poslušnosti u našim životima je taj što su ona jednostavnija za ispunjavanje od drugih. Čak možemo biti i nagrađeni što ih vršimo. Ali time smo potpuno propustili razumjeti ono što je važno.
Da bismo imali život radosti i pobjede, to uopće ne ovisi o tome uspijevamo li ili ne držati Božje zapovijedi; sve to ima veze s time kako pristupamo poslušnosti Božjim zapovijedima. Kao dijete, ja sam u crkvi bio učen da mogu postići duhovne promjene svojom vlastitom voljom. Vođe mladeži su nam govorile: "Možeš se tako promijeniti da se iskušenja više ne vrate. Iz svega se možeš izdići." Nije bilo potrebno mnogo vremena kako bismo vidjeli jalovost svega toga.
Ono što je važno jest da ne činimo promjene sami. Ono što je važno jest dopustiti Božjoj milosti da nam da snagu za preobražaj – u nama i u svijetu.