MOLITVA I POSLUŠNOST
Ponekad odlazimo Bogu u molitvi kao da je on bogat rođak koji će nam pripomoći i dati sve što ga vruće molimo, dok mi sami ne maknemo ni prstom da bismo pomogli. Mi svoje ruke podižemo Bogu u molitvi, a onda ih stavljamo u džepove.
I očekujemo da će naše molitve navesti Boga da radi za nas, dok mi besposleno sjedimo misleći: "On ima svu silu; ja je uopće nemam, pa ću jednostavno stajati i pustiti njega da radi."
To zvuči kao dobra teologija, ali nije. Bog na svojim vratima ne želi imati besposlene prosjake. Čak nam ni ne dopušta da budemo dobrotvorni prema onima na zemlji koji odbijaju raditi.
"Naredili smo vam ovo: ako tko neće da radi, neka i ne jede" (2 Sol 3,10).
Nema ništa nebiblijskog u vezi s dodavanjem znoja našim suzama. Uzmite, primjerice, stvar molitve za pobjedu nad tajnom požudom koja se zadržava u srcu. Tražite li jednostavno Boga da je oduzme na čudnovat način, a onda samo sjedite nadajući će da će sama od sebe umrijeti? Nikakav grijeh nikada nije bilo pogubljen u srcu bez suradnje čovjekove vlastite ruke, kao u slučaju Jošue. Svu noć on je ležao ničice i tugovao nad Izraeolovim porazom. Ali Bog ga je podigao na noge govoreći: "Ustani! Zašto si pao ničice? Izrael je sagriješio: prekršili su Savez kojim sam ih vezao … Ustani! Sazovi narod na posvećenje" (Jš 7,10-13).
Bog ima svako pravo podići nas s naših koljena i reći: "Zašto besposličariš, čekajući na čudo? Nisam li ti zapovjedio da bježiš već od svake pojave zla? Moraš učiniti više od puke molitve protiv svoje požude – zapovjeđeno ti je i da bježiš od nje. Ne možeš si dati odmora dok ne učiniš sve što ti je zapovjeđeno."
Ne krivite Boga što ne sluša vaše molitve ako vi ne slušate njegov poziv na poslušnost. Na kraju ćete huliti Boga i optuživati ga za zanemarivanje, dok ćete sve vrijeme vi biti krivac.
I očekujemo da će naše molitve navesti Boga da radi za nas, dok mi besposleno sjedimo misleći: "On ima svu silu; ja je uopće nemam, pa ću jednostavno stajati i pustiti njega da radi."
To zvuči kao dobra teologija, ali nije. Bog na svojim vratima ne želi imati besposlene prosjake. Čak nam ni ne dopušta da budemo dobrotvorni prema onima na zemlji koji odbijaju raditi.
"Naredili smo vam ovo: ako tko neće da radi, neka i ne jede" (2 Sol 3,10).
Nema ništa nebiblijskog u vezi s dodavanjem znoja našim suzama. Uzmite, primjerice, stvar molitve za pobjedu nad tajnom požudom koja se zadržava u srcu. Tražite li jednostavno Boga da je oduzme na čudnovat način, a onda samo sjedite nadajući će da će sama od sebe umrijeti? Nikakav grijeh nikada nije bilo pogubljen u srcu bez suradnje čovjekove vlastite ruke, kao u slučaju Jošue. Svu noć on je ležao ničice i tugovao nad Izraeolovim porazom. Ali Bog ga je podigao na noge govoreći: "Ustani! Zašto si pao ničice? Izrael je sagriješio: prekršili su Savez kojim sam ih vezao … Ustani! Sazovi narod na posvećenje" (Jš 7,10-13).
Bog ima svako pravo podići nas s naših koljena i reći: "Zašto besposličariš, čekajući na čudo? Nisam li ti zapovjedio da bježiš već od svake pojave zla? Moraš učiniti više od puke molitve protiv svoje požude – zapovjeđeno ti je i da bježiš od nje. Ne možeš si dati odmora dok ne učiniš sve što ti je zapovjeđeno."
Ne krivite Boga što ne sluša vaše molitve ako vi ne slušate njegov poziv na poslušnost. Na kraju ćete huliti Boga i optuživati ga za zanemarivanje, dok ćete sve vrijeme vi biti krivac.