ULOŽIMO SLAVLJENJE
Bog se nikada ne tuži na snagu svojih neprijatelja, već na nestrpljivost svoga vlastitog naroda. On želi da se pouzdamo u njegovu ljubav jer je ljubav princip po kome on neprestano djeluje i od kojega nikada ne skreće. Kad mu se izraz lica mršti, kad kori svojim usnama ili udara svojom rukom, pa čak i sve zajedno, njegovo srce gori ljubavlju i sve njegove misli za nas su mir i dobrota.
Svako licemjerje leži u nepovjerenju i duša koja se ne može osloniti na Boga, ne može mu dugo biti iskrena. Jednom kad počnemo sumnjati u njegovu vjernost, počnemo živjeti prema svome vlastitom razumu i brizi za sebe. Poput otpale djece Izraelove, kažemo: "Ustaj! Napravi nam boga … Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem" (Izl 32,1).
Kako se ljubav Božja može sačuvati u srcu koje mrmlja? Riječ to naziva "pravdanjem s Bogom". Jedino se luđak usuđuje nalaziti pogrešku kod Boga. On će takva čovjeka tako pobiti da će staviti ruku na usta ili će ga proždrijeti gorčina.
Duh Sveti uzdiše u nama neizrecivim jezikom neba moleći prema savršenoj volji Božjoj. A tjelesno mrmljanje koje izlazi iz srca razočaranog vjernika je otrov. Mrmljanje je spriječilo čitavu jednu naciju ući u obećanu zemlju i ono danas mnoge sprečava od blagoslova Gospodnjih. Uzdišite ako morate, ali ne daj Božje da mrmljate.
Obećanja Božja, za koja je rekao da će nas održati, jesu kao led na zaleđenom jezeru. Vjernik riskira na njemu s neustrašivošću, a nevjernik sa strahom neće li će se slomiti pod njim i ostaviti ga da se praćaka.
Ako Bog kasni, to jednostavno znači da vaša molba zarađuje kamatu u njegovoj banci blagoslova. Sveti Božji bili su tako uvjereni u njegovu vjernost obećanjima da su se radovali čak i prije nego su vidjeli njihovo ispunjenje. Išli su radujući se, kao da su već primili. Bog želi da uložimo slavljenje prije nego primimo obećanja!
U molitvi nam pomaže Duh Sveti, a zar on nije dobrodošao kod prijestolja? Hoće li Otac odbiti Duha? Nikada! Ono uzdisanje u vašoj duši nije ništa manje od samog Boga – a Bog neće odbiti samoga sebe.
Svako licemjerje leži u nepovjerenju i duša koja se ne može osloniti na Boga, ne može mu dugo biti iskrena. Jednom kad počnemo sumnjati u njegovu vjernost, počnemo živjeti prema svome vlastitom razumu i brizi za sebe. Poput otpale djece Izraelove, kažemo: "Ustaj! Napravi nam boga … Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem" (Izl 32,1).
Kako se ljubav Božja može sačuvati u srcu koje mrmlja? Riječ to naziva "pravdanjem s Bogom". Jedino se luđak usuđuje nalaziti pogrešku kod Boga. On će takva čovjeka tako pobiti da će staviti ruku na usta ili će ga proždrijeti gorčina.
Duh Sveti uzdiše u nama neizrecivim jezikom neba moleći prema savršenoj volji Božjoj. A tjelesno mrmljanje koje izlazi iz srca razočaranog vjernika je otrov. Mrmljanje je spriječilo čitavu jednu naciju ući u obećanu zemlju i ono danas mnoge sprečava od blagoslova Gospodnjih. Uzdišite ako morate, ali ne daj Božje da mrmljate.
Obećanja Božja, za koja je rekao da će nas održati, jesu kao led na zaleđenom jezeru. Vjernik riskira na njemu s neustrašivošću, a nevjernik sa strahom neće li će se slomiti pod njim i ostaviti ga da se praćaka.
Ako Bog kasni, to jednostavno znači da vaša molba zarađuje kamatu u njegovoj banci blagoslova. Sveti Božji bili su tako uvjereni u njegovu vjernost obećanjima da su se radovali čak i prije nego su vidjeli njihovo ispunjenje. Išli su radujući se, kao da su već primili. Bog želi da uložimo slavljenje prije nego primimo obećanja!
U molitvi nam pomaže Duh Sveti, a zar on nije dobrodošao kod prijestolja? Hoće li Otac odbiti Duha? Nikada! Ono uzdisanje u vašoj duši nije ništa manje od samog Boga – a Bog neće odbiti samoga sebe.