IZ SLAVE U SLAVU
Pavao govori o službi u koju je pozvan svaki kršćanin, službi koja ne zahtijeva određene darove ili talente. Nju bi trebali obavljati svi koji su se nanovo rodili, i priznati propovjednici i laici. Zapravo, ova služba prvi je poziv svakom vjerniku i svi drugi pokušaji moraju proizaći iz nje.
Nijedna služba ne može ugoditi Bogu ako nije rođena iz tog poziva. Govorim o službi gledanja Kristovog lica. Pavao kaže: "A mi svi … otkrivenim licem slavu Gospodnju kao u zrcalu gledamo" (2 Kor 3,18).
Što to znači gledati slavu Gospodnju? Pavao govori o posvećenom, usredotočenom štovanju. To je vrijeme dano Bogu samo da ga se gleda. A apostol brzo dodaje: "Zato, imajući ovu službu …" (2 Kor 4,1). Pavao nam jasno daje znati da je gledanje Kristova lica služba kojoj se svi moramo posvetiti.
Grčka riječ za gledanje u ovom retku vrlo je snažan izraz. On ne govori samo o bacanju pogleda, nego "usredotočenom zurenju". To znači odlučiti: "Neću se maknuti iz ovog položaja. Prije nego išta drugo učinim, prije nego što pokušam obaviti ikakvu drugu stvar, moram biti u nazočnosti Božjoj."
Mnogi kršćani pogrešno tumače izraz "gledati kao u zrcalu" (2 Kor 3,18). Oni misle na zrcalo u kojem im se odražava Isusovo lice. Ali to nije ono što je Pavao ovdje mislio. On govori o intenzivnom, usredotočenom zurenju, kao da ozbiljno virimo u nešto kroz staklo pokušavajući vidjeti što jasnije. Moramo "usredotočiti naše oči" na taj način, odlučni vidjeti slavu Božju na licu Kristovu. Moramo se zatvoriti nasamo u Svetinju nad svetinjama samo s jednom mišlju – da gledamo tako intenzivno i komuniciramo s takvom posvećenošću, da se promijenimo.
Pavao kaže da je osoba koja je nasamo zatvorena s Kristom i koja ga gleda promijenjena. Što se događa dok vjernik gleda Kristovo lice? Pavao piše: "A mi svi koji otkrivenim licem slavu Gospodnju kao u zrcalu gledamo, u isti se lik preobražavamo iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha" (2 Kor 3,18).
Nijedna služba ne može ugoditi Bogu ako nije rođena iz tog poziva. Govorim o službi gledanja Kristovog lica. Pavao kaže: "A mi svi … otkrivenim licem slavu Gospodnju kao u zrcalu gledamo" (2 Kor 3,18).
Što to znači gledati slavu Gospodnju? Pavao govori o posvećenom, usredotočenom štovanju. To je vrijeme dano Bogu samo da ga se gleda. A apostol brzo dodaje: "Zato, imajući ovu službu …" (2 Kor 4,1). Pavao nam jasno daje znati da je gledanje Kristova lica služba kojoj se svi moramo posvetiti.
Grčka riječ za gledanje u ovom retku vrlo je snažan izraz. On ne govori samo o bacanju pogleda, nego "usredotočenom zurenju". To znači odlučiti: "Neću se maknuti iz ovog položaja. Prije nego išta drugo učinim, prije nego što pokušam obaviti ikakvu drugu stvar, moram biti u nazočnosti Božjoj."
Mnogi kršćani pogrešno tumače izraz "gledati kao u zrcalu" (2 Kor 3,18). Oni misle na zrcalo u kojem im se odražava Isusovo lice. Ali to nije ono što je Pavao ovdje mislio. On govori o intenzivnom, usredotočenom zurenju, kao da ozbiljno virimo u nešto kroz staklo pokušavajući vidjeti što jasnije. Moramo "usredotočiti naše oči" na taj način, odlučni vidjeti slavu Božju na licu Kristovu. Moramo se zatvoriti nasamo u Svetinju nad svetinjama samo s jednom mišlju – da gledamo tako intenzivno i komuniciramo s takvom posvećenošću, da se promijenimo.
Pavao kaže da je osoba koja je nasamo zatvorena s Kristom i koja ga gleda promijenjena. Što se događa dok vjernik gleda Kristovo lice? Pavao piše: "A mi svi koji otkrivenim licem slavu Gospodnju kao u zrcalu gledamo, u isti se lik preobražavamo iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha" (2 Kor 3,18).