KRISTOV POZIV LAODICEJSKOJ CRKVI

Posljednjoj crkvi, laodicejskoj, Gospodin viče: "Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom" (Otk 3,19-20).

To je posljednji Kristov poziv crkvi. Pojavit će se duh mlakosti i mnogi će ohladnjeti. Ali on govori svom narodu: "Tražim da me čujete! Otvorite. Pustite me u svoju tajnu klijet. Pustite me da razgovaram s vama i vi sa mnom. Hajdemo razgovarati. Na taj način sačuvat ću vas od časa kušnje koji dolazi na sav svijet."

Ivan u svom otkrivenju govori o danu kad srce našega Gospodina više neće biti osamljeno. "I opazih kako Sveti grad – novi Jeruzalem – silazi od Boga s neba, opremljen poput zaručnice koja je nakićena za svoga muža … i on sam, Bog, bit će s njima … i žednome će dati badava iz izvora vode života" (Otk 21,2-6).

To znači slobodno i potpuno zajedništvo, bez zida razdvajanja, bez tamnih očala, bez djelomične spoznaje, nego razgovor licem u lice! Mi mislimo kako će biti slavno provoditi vječnost slaveći našega Gospodina, sagnuti pred njegovim koljenima. Ali jesmo li ikada pokušali shvatiti što će taj velik dolazak kući značiti našem Spasitelju? Sva njegova djeca kod kuće, u mogućnosti dijeliti samo njegovo biće. On će nas posjesti i iz dubine njegova bića poteći će rijeke slavne istine. Kao što je učinio na putu za Emaus, naš Otkupitelj započet će s Mojsijem i voditi nas kroz sve proroke. Otkrit će nam tajne svemira, razotkriti svaki plan. Raspršit će se svaki tamni oblak. Krist će dijeliti s nama svu vječnost!

Vidim da stvarna radost neba nije samo naša, nego i njegova. Naša najveća radost u nebu bit će vidjeti njegovu radost dok nam slobodno govori licem u lice. Vidjet ćemo Krista ispunjenog; njegove potrebe u potpunosti ispunjene.