NETKO BDIJE NADA MNOM
"Jesam li dakle samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke" (Ps 73,13).
Asaf, pisac ovoga psalma, tako je bio zbunjen svojim trpljenjima u usporedbi s lagodnim životom grešnika da je gotovo pao u jamu apsolutne nevjere. Bio je spreman optužiti Boga da ga je napustio, da se ne brine, i u jednom trenu bio je spreman napustiti bitku i potpuno se predati.
Ovaj pobožan čovjek vjerojatno je mislio: "Činim sve ispravno i podnosim patnje sve ovo vrijeme, ali sve to je za ništa. Sva moja revnost, slavljenje, štovanje, proučavanje Riječi Božje, beskorisno je, uzaludno. Radim sve ispravno, a ipak i dalje trpim i to nema smisla. Kakva korist nastaviti tako dalje?"
Ljubljeni, morate biti pažljivi. Kad padnu nesreće, kad kušnja dođe na vas, kad ste u žalosti, morate čuvati svoje srce da ne otkliže.
Ne morate vi biti u Asafovu stanju, u trpljenju i kušnji, ali možda poznajete nekoga tko prolazi kroz nešto slično. Na pobožnog rođaka, prijatelja ili člana crkve, na nekoga koga dobro poznajete iznenada se sručila tragedija te pitate: "Zašto, Bože? Kako si to mogao dopustiti? Ovaj čovjek tako je pravedan?"
Asaf je otišao u hram i molio. Ljubljeni, kad dođe vaše vrijeme žalosti ili trpljenja, morate otići u tajnu klijet. Budite nasamo s Bogom i vapite mu. Budete li nasamo s Ocem, on će vas razumjeti. Upravo je tada Duh Sveti progovorio Asafu: "Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš" (Ps 73,18). Asaf je shvatio: "Ne kližem ja nego grešnici. Oni odlaze ravno u propast."
Asaf je počeo vidjeti čitavu sliku te se obradovao: "… okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka" (Ps 73,26). Mogao je reći: "Da, moja snaga opada. Da, prolazim kroz veliku borbu, ali u svojim bitkama nisam sam. Imam dobra Oca na nebu koji bdije nada mnom!"
Asaf, pisac ovoga psalma, tako je bio zbunjen svojim trpljenjima u usporedbi s lagodnim životom grešnika da je gotovo pao u jamu apsolutne nevjere. Bio je spreman optužiti Boga da ga je napustio, da se ne brine, i u jednom trenu bio je spreman napustiti bitku i potpuno se predati.
Ovaj pobožan čovjek vjerojatno je mislio: "Činim sve ispravno i podnosim patnje sve ovo vrijeme, ali sve to je za ništa. Sva moja revnost, slavljenje, štovanje, proučavanje Riječi Božje, beskorisno je, uzaludno. Radim sve ispravno, a ipak i dalje trpim i to nema smisla. Kakva korist nastaviti tako dalje?"
Ljubljeni, morate biti pažljivi. Kad padnu nesreće, kad kušnja dođe na vas, kad ste u žalosti, morate čuvati svoje srce da ne otkliže.
Ne morate vi biti u Asafovu stanju, u trpljenju i kušnji, ali možda poznajete nekoga tko prolazi kroz nešto slično. Na pobožnog rođaka, prijatelja ili člana crkve, na nekoga koga dobro poznajete iznenada se sručila tragedija te pitate: "Zašto, Bože? Kako si to mogao dopustiti? Ovaj čovjek tako je pravedan?"
Asaf je otišao u hram i molio. Ljubljeni, kad dođe vaše vrijeme žalosti ili trpljenja, morate otići u tajnu klijet. Budite nasamo s Bogom i vapite mu. Budete li nasamo s Ocem, on će vas razumjeti. Upravo je tada Duh Sveti progovorio Asafu: "Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš" (Ps 73,18). Asaf je shvatio: "Ne kližem ja nego grešnici. Oni odlaze ravno u propast."
Asaf je počeo vidjeti čitavu sliku te se obradovao: "… okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka" (Ps 73,26). Mogao je reći: "Da, moja snaga opada. Da, prolazim kroz veliku borbu, ali u svojim bitkama nisam sam. Imam dobra Oca na nebu koji bdije nada mnom!"