OTKUPLJENI ISUSOVOM KRVI
"Još nisam sve dosegao – moje tijelo još se uvijek odupire Duhu – ali otkupljen sam krvlju moga Spasitelja i zbog toga ću pjevati i slaviti moga Boga."
Zvuči li to kao nešto što molite svakoga jutra? Vjerojatno ne. Svoj dan najvjerojatnije započinjete nalazeći načine kako da se nastavite boriti. Hrabro se suočavate s bolnom situacijom obećavajući Bogu da se nikada više nećete vratiti na stare putove.
Kad zadobijete poneku pobjedu, osjećate se dobro. I kažete sami sebi: "Uspio sam! Znao sam da ću steći pobjedu ako se dovoljno potrudim srcem i umom." Tada ste skloni osjećati takav ponos nad onim što ste postigli da idete okolo osuđujući druge koji nisu pobjednici.
Kad sam ja bio mlađi, kad god bih trebao pobjedu nad nečim, rekao bih sam sebi: "Učinit ću to pa makar me to ubilo." Prošao bi mjesec i ja bih pomislio: "One požudne misli sad su nestale. Slobodan sam!" Ali uvijek bi se pokazalo da je to bila samo djelomična pobjeda. Tada bi se pojavilo obeshrabrenje te bih zavapio: "O, Bože, preklinjao sam te da me izbaviš, ali nisi. Ova stvar je još uvijek u meni." I krivio bih Boga.
Činjenica je da sam se toliko trudio u svome tijelu da budem pravedan da sam izgubio razumijevanje prave pravednosti – jedine pravednosti koju Otac prihvaća. Jedino Isus Krist stoji pravedan pred Bogom i kad mi stojimo pred Ocem, on nas prihvaća jedino kroz Krista – kroz njegovu pravednost i pobjedu.
"Što da radim?" pitate. Prvo, ne slušajte đavolje laži. Drugo, dignite se na svoje duhovne noge i počnite slaviti Gospodina. Hrabro izjavite: "Po vjeri u Isusovu krv primam Kristovu pravednost. On me učinio prikladnim i osposobio me da ga štujem i služim mu!"
"… u kome imamo otkupljenje njegovom krvi, oproštenje grijeha" (Kol 1,14). Otkupljenje jednostavno znači "oslobođenje". Isusovom dragocjenom krvi bili smo oslobođeni. Imamo pravo dići se protiv svakog optuživanja i reći: "Neću to progutati, đavle. Optužuješ me posljednji put. Moja Biblija kaže da sam otkupljen jer vjerujem u ono što je Isus za mene učinio na križu. Priznajem mu svoje grijehe i otkupljen sam – slobodan!"
Zvuči li to kao nešto što molite svakoga jutra? Vjerojatno ne. Svoj dan najvjerojatnije započinjete nalazeći načine kako da se nastavite boriti. Hrabro se suočavate s bolnom situacijom obećavajući Bogu da se nikada više nećete vratiti na stare putove.
Kad zadobijete poneku pobjedu, osjećate se dobro. I kažete sami sebi: "Uspio sam! Znao sam da ću steći pobjedu ako se dovoljno potrudim srcem i umom." Tada ste skloni osjećati takav ponos nad onim što ste postigli da idete okolo osuđujući druge koji nisu pobjednici.
Kad sam ja bio mlađi, kad god bih trebao pobjedu nad nečim, rekao bih sam sebi: "Učinit ću to pa makar me to ubilo." Prošao bi mjesec i ja bih pomislio: "One požudne misli sad su nestale. Slobodan sam!" Ali uvijek bi se pokazalo da je to bila samo djelomična pobjeda. Tada bi se pojavilo obeshrabrenje te bih zavapio: "O, Bože, preklinjao sam te da me izbaviš, ali nisi. Ova stvar je još uvijek u meni." I krivio bih Boga.
Činjenica je da sam se toliko trudio u svome tijelu da budem pravedan da sam izgubio razumijevanje prave pravednosti – jedine pravednosti koju Otac prihvaća. Jedino Isus Krist stoji pravedan pred Bogom i kad mi stojimo pred Ocem, on nas prihvaća jedino kroz Krista – kroz njegovu pravednost i pobjedu.
"Što da radim?" pitate. Prvo, ne slušajte đavolje laži. Drugo, dignite se na svoje duhovne noge i počnite slaviti Gospodina. Hrabro izjavite: "Po vjeri u Isusovu krv primam Kristovu pravednost. On me učinio prikladnim i osposobio me da ga štujem i služim mu!"
"… u kome imamo otkupljenje njegovom krvi, oproštenje grijeha" (Kol 1,14). Otkupljenje jednostavno znači "oslobođenje". Isusovom dragocjenom krvi bili smo oslobođeni. Imamo pravo dići se protiv svakog optuživanja i reći: "Neću to progutati, đavle. Optužuješ me posljednji put. Moja Biblija kaže da sam otkupljen jer vjerujem u ono što je Isus za mene učinio na križu. Priznajem mu svoje grijehe i otkupljen sam – slobodan!"