VRATI SE U BETEL

Bog je došao Jakovu u snu i rekao mu: "Vrati se u Betel, tamo gdje sam te prvi put sreo. Sagradi mi ondje oltar kao što si i obećao" (vidi Post 28,10-22 i 31,13).

Jakov je čuo jasnu riječ od Boga i postupio potpuno poslušan toj riječi. Znao je da će ga Bog sačuvati, biti s njim i ispuniti svoj plan. Međutim, suočio se s opasnošću koja ga je dovela na sam rub uništenja.

Vraćao se da se suoči sa svojim bratom Ezavom i ocem Izakom, koje je prevario. U jednoj točki došao mu je glasnik upozoravajući ga: "Ovim putem dolazi Ezav s četiristo naoružanih ljudi. Dolazi uhvatiti te!"

Pismo kaže: "Jakov se silno uplaši …" (Post 32,8). I brzo je podijelio svoj klan u dvije skupine, misleći: "Ako Ezav pobije jednu skupinu, barem će druga pobjeći." Ipak i u ovom najstrašnijem iskustvu Jakovljeva života vidimo dokaz njegova slomljena, skrušena srca:

"Onda se Jakov pomoli: 'O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!' Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. Ta samo sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora.

Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Inače se bojim da bi mogao doći i umlatiti i mene, i majke, i djecu. Ti si rekao: 'Obilnim ću te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnožiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog množine'" (Post 32,10-13).

Jakov se pozivao na savez koji je Bog s njim sklopio. U biti je govorio: "Gospodine, dao si mi obećanje. Znam da ga nisam vrijedan, ali rekao si da ćeš ići sa mnom. A sad sam blizu da sve izgubim. Ne tražim nikakva dobra za sebe, nego te ljubim i poslušan sam ti. Gdje je, dakle, tvoj savez, Bože?"

Na kraju života je Jakov, čovjeka skrušena duha, mogao pogledati unatrag i reći: "Kad mi je moj brat Ezav zaprijetio, činilo se da mi je život završio, ali Bog me izbavio. Moj Gospodin bio je ondje cijelo vrijeme!"