BOG JE TO MISLIO ZA DOBRO!

U faraonovu dvoru stajao je Jakov, starac od sto trideset godina, i Josip, njegov izgubljeni sin, potrčao je da ga zagrli. Kako se ispostavilo, Josip je bio drugi čovjek u vlasti nad čitavim Egiptom. Kamo god je Jakov išao sa svojim sinom – u palači ili kroz ulice u njegovim kolima – ljudi su se klanjali pred Josipom u strahopoštovanju (vidi Post 46 i 47).

Kad je faraon pitao Jakova koliko mu je godina, odgovorio je: "Godina moga lutalačkog življenja ima stotinu i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga života" (Post 47,9). Hebrejsko značenje ovdje je: "Malo je bilo dana i žalosni su bili." Ukratko: "Vidio sam mnogo trpljenja!"

Međutim, je li bilo vrijedno? Da, apsolutno! Jakov i njegova obitelj bili su izbavljeni od gladi. Svih sedamdeset članova njegova klana sad je bilo zaštićeno od svakoga zla, naseljeno na najbogatijoj zemlji u Egiptu. Jakovljev sin bio je na prijestolju i imali su hrane koliko god su mogli pojesti.

Jakov – čovjek krotka srca – mogao se osvrnuti i reći: "Kad mi je moj brat Ezav zaprijetio, činilo se da mi je život završio, ali Bog me izbavio. Moj Gospodin bio je nazočan čitavo vrijeme. Kad me Laban htio uništiti, Bog me blagoslovio i izbavio. Gospodin je izbavio i moju ženu Rahelu i obitelj iz opasnosti idolopoklonstva.

Bio sam nadmoćan nad svim svojim neprijateljima. Nikada se nijedan nije digao da me izazove. Doživio sam da vidim kako se moji potomci množe i napreduju – početak velike nacije. Doživio sam da hodam među svojom unučadi, pa čak i praunučadi u trećem koljenu. Sad će moji sinovi biti patrijarsi Izraela, vođe nad svojim vlastitim plemenima. Nijedna riječ koju mi je Bog u početku rekao nije podbacila. Moj Gospodin održao mi je svaku riječ."

Ljubljeni, tako će on postupiti i s nama danas!