SKRUŠEN DUH

Zašto je Bog s takvom naklonošću gledao na Jakova, varalicu? Čitamo u Izaiji: "U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih" (Iz 57,15).

Ovaj odlomak opisuje čovjeka koji je, poput Jakova, potišten i u bijegu, i Bog ga oživljuje, blagoslivlja, časti. Izaija dodaje: "Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka skrušena duha, koji od moje riječi dršće" (Iz 66,2).

Znamo da ljudi gledaju na vanjštinu, ali Bog uvijek gleda u srce. Mi možemo vidjeti samo Jakovljevu lakomost, pohlepu i manipulaciju. Ali Bog je gledao iza njegova tijela, u nešto u njegovu srcu – skrušen, slomljen duh. Bog je znao da je u Jakovljevu srcu nešto što želi biti promijenjeno.

To je točno ono što Bog traži u nama. On traži slomljeno, raskajano srce na kojem može raditi. On ništa ne može učiniti u čovjeku poput Ezava, koji uzima stvari Božje zdravo za gotovo i lije lažne suze pokajanja. Ezev je bio tjelesan i srce mu je bilo tvrdo. Bio je poput mnogih kršćana danas koji plivaju kroz život bez cilja, želeći sve vrijeme samo uživati u tjelesnim zadovoljstvima.

Jakov je poštovao Riječ Božju. Kako to znam? Sjetite se da je vjerojatno čuo svoga oca Izaka kako iznova i iznova priča priču da je Bog sklopio savez s njegovim djedom Abrahamom. Slušao je o onom trenutku kad je Izak bio položen na oltar da bude zaklan i kad je Bog zaustavio Abrahama koji je već podigao nož te mu pokazao ovna da bude prinesen za žrtvu. I na kraju, slušao je i o svetom potomku koji je trebao doći od ove patrijarhalne loze.

A kao dodatak svemu tome, majka ga je vjerojatno podsjećala na san koji joj je dao Bog – da će Jakov biti taj sveti potomak. Vjerojatno je bio ushićen na tu pomisao da će jednoga dana on biti poglavar klana, noseći baklju obitelji kroz koju će doći Mesija!