SKRUŠEN DUH
Zašto je Bog s takvom naklonošću gledao na Jakova, varalicu? Čitamo u Izaiji: "U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih" (Iz 57,15).
Ovaj odlomak opisuje čovjeka koji je, poput Jakova, potišten i u bijegu, i Bog ga oživljuje, blagoslivlja, časti. Izaija dodaje: "Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka skrušena duha, koji od moje riječi dršće" (Iz 66,2).
Znamo da ljudi gledaju na vanjštinu, ali Bog uvijek gleda u srce. Mi možemo vidjeti samo Jakovljevu lakomost, pohlepu i manipulaciju. Ali Bog je gledao iza njegova tijela, u nešto u njegovu srcu – skrušen, slomljen duh. Bog je znao da je u Jakovljevu srcu nešto što želi biti promijenjeno.
To je točno ono što Bog traži u nama. On traži slomljeno, raskajano srce na kojem može raditi. On ništa ne može učiniti u čovjeku poput Ezava, koji uzima stvari Božje zdravo za gotovo i lije lažne suze pokajanja. Ezev je bio tjelesan i srce mu je bilo tvrdo. Bio je poput mnogih kršćana danas koji plivaju kroz život bez cilja, želeći sve vrijeme samo uživati u tjelesnim zadovoljstvima.
Jakov je poštovao Riječ Božju. Kako to znam? Sjetite se da je vjerojatno čuo svoga oca Izaka kako iznova i iznova priča priču da je Bog sklopio savez s njegovim djedom Abrahamom. Slušao je o onom trenutku kad je Izak bio položen na oltar da bude zaklan i kad je Bog zaustavio Abrahama koji je već podigao nož te mu pokazao ovna da bude prinesen za žrtvu. I na kraju, slušao je i o svetom potomku koji je trebao doći od ove patrijarhalne loze.
A kao dodatak svemu tome, majka ga je vjerojatno podsjećala na san koji joj je dao Bog – da će Jakov biti taj sveti potomak. Vjerojatno je bio ushićen na tu pomisao da će jednoga dana on biti poglavar klana, noseći baklju obitelji kroz koju će doći Mesija!
Ovaj odlomak opisuje čovjeka koji je, poput Jakova, potišten i u bijegu, i Bog ga oživljuje, blagoslivlja, časti. Izaija dodaje: "Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka skrušena duha, koji od moje riječi dršće" (Iz 66,2).
Znamo da ljudi gledaju na vanjštinu, ali Bog uvijek gleda u srce. Mi možemo vidjeti samo Jakovljevu lakomost, pohlepu i manipulaciju. Ali Bog je gledao iza njegova tijela, u nešto u njegovu srcu – skrušen, slomljen duh. Bog je znao da je u Jakovljevu srcu nešto što želi biti promijenjeno.
To je točno ono što Bog traži u nama. On traži slomljeno, raskajano srce na kojem može raditi. On ništa ne može učiniti u čovjeku poput Ezava, koji uzima stvari Božje zdravo za gotovo i lije lažne suze pokajanja. Ezev je bio tjelesan i srce mu je bilo tvrdo. Bio je poput mnogih kršćana danas koji plivaju kroz život bez cilja, želeći sve vrijeme samo uživati u tjelesnim zadovoljstvima.
Jakov je poštovao Riječ Božju. Kako to znam? Sjetite se da je vjerojatno čuo svoga oca Izaka kako iznova i iznova priča priču da je Bog sklopio savez s njegovim djedom Abrahamom. Slušao je o onom trenutku kad je Izak bio položen na oltar da bude zaklan i kad je Bog zaustavio Abrahama koji je već podigao nož te mu pokazao ovna da bude prinesen za žrtvu. I na kraju, slušao je i o svetom potomku koji je trebao doći od ove patrijarhalne loze.
A kao dodatak svemu tome, majka ga je vjerojatno podsjećala na san koji joj je dao Bog – da će Jakov biti taj sveti potomak. Vjerojatno je bio ushićen na tu pomisao da će jednoga dana on biti poglavar klana, noseći baklju obitelji kroz koju će doći Mesija!