PREDAT ĆEMO SE MOLITVI
U jeruzalemskoj crkvi u prvom stoljeću, grčke udovice bile su zanemarivane u svakodnevnoj opskrbi hranom. Naravno, tražile su pomoć vođa u crkvi.
Apostoli nisu smatrali ispravnim ostaviti svoje proučavanje Riječi Božje i vrijeme u molitvi samo da bi nadgledali ovaj zadatak. Zbog toga su sazvali crkveno tijelo i rekli: "Nije pravo da mi ostavimo riječ Božju pa da služimo za stolovima" (Dj 6,2). Kao rezultat toga, sedam je ljudi "na dobru glasu" bilo postavljeno da upravljaju svim crkvenim poslovima. A u isto vrijeme, apostoli su se obvezali: "Mi ćemo se potpuno posvetiti molitvi i službi propovijedanja" (Dj 6,4).
Rezultat toga uređenja bio je: "Riječ se Božja širila bez prestanka, a broj je učenika u Jeruzalemu silno rastao" (Dj 6,7). Crkva je rasla jer su ti ljudi odbili zanemariti svoj osnovni zadatak.
Vrlo malo pastora će danas učiniti takvu žrtvu. Jedan od njih me gledao u oči i rekao: "Ja jednostavno nemam vremena za molitvu. Prezaposlen sam. Previše toga traži moje vrijeme." Jedan drugi mi je priznao: "Mjesecima nisam molio. Povremeno razmišljam i održim brzu dnevnu pobožnost, ali ne mogu se uvesti u disciplinu molitve."
Ne želim osuditi nijednoga marljivog, odanog propovjednika Božjeg. Ali činjenica je da svaki sluga stoji ili pada svome vlastitom gospodaru, a mnogi propovjednici evanđelja danas nisu svjesni da su postali žrtve sotonske zavjere smetnji. Oni neprekidno trče, svladani lavinom dužnosti i detalja.
Zahvalan sam Bogu da nikada nismo u vlasti sotone ili bilo kakva njegova plana. Mi možemo razotkriti njegove taktike, izgovoriti riječ vjere i u Kristovo ime zaustaviti svaku pojedinu smetnju. Snagom Božjega Duha u sebi možemo očistiti put do Gospodnjih vrata i hrabro ući do njegova prijestolja da primimo pomoć u vrijeme potrebe. To je ono što Gospodin želi za svakoga od nas.
Apostoli nisu smatrali ispravnim ostaviti svoje proučavanje Riječi Božje i vrijeme u molitvi samo da bi nadgledali ovaj zadatak. Zbog toga su sazvali crkveno tijelo i rekli: "Nije pravo da mi ostavimo riječ Božju pa da služimo za stolovima" (Dj 6,2). Kao rezultat toga, sedam je ljudi "na dobru glasu" bilo postavljeno da upravljaju svim crkvenim poslovima. A u isto vrijeme, apostoli su se obvezali: "Mi ćemo se potpuno posvetiti molitvi i službi propovijedanja" (Dj 6,4).
Rezultat toga uređenja bio je: "Riječ se Božja širila bez prestanka, a broj je učenika u Jeruzalemu silno rastao" (Dj 6,7). Crkva je rasla jer su ti ljudi odbili zanemariti svoj osnovni zadatak.
Vrlo malo pastora će danas učiniti takvu žrtvu. Jedan od njih me gledao u oči i rekao: "Ja jednostavno nemam vremena za molitvu. Prezaposlen sam. Previše toga traži moje vrijeme." Jedan drugi mi je priznao: "Mjesecima nisam molio. Povremeno razmišljam i održim brzu dnevnu pobožnost, ali ne mogu se uvesti u disciplinu molitve."
Ne želim osuditi nijednoga marljivog, odanog propovjednika Božjeg. Ali činjenica je da svaki sluga stoji ili pada svome vlastitom gospodaru, a mnogi propovjednici evanđelja danas nisu svjesni da su postali žrtve sotonske zavjere smetnji. Oni neprekidno trče, svladani lavinom dužnosti i detalja.
Zahvalan sam Bogu da nikada nismo u vlasti sotone ili bilo kakva njegova plana. Mi možemo razotkriti njegove taktike, izgovoriti riječ vjere i u Kristovo ime zaustaviti svaku pojedinu smetnju. Snagom Božjega Duha u sebi možemo očistiti put do Gospodnjih vrata i hrabro ući do njegova prijestolja da primimo pomoć u vrijeme potrebe. To je ono što Gospodin želi za svakoga od nas.