OČEVA RADOST
Izvješće o izgubljenom sinu vrlo je poznato, tako neću ulaziti u detalje te priče. Ali želim reći da ona nije samo o izgubljenom sinu nego je ona i o očevoj radosti.
Nema sumnje, usporedba o izgubljenom sinu je o njegovu povratku (Lk 15,11-31), ali nije samo o konačnom sinovljevom dolasku kući. Ona je i o onome što je sina zadržalo kod kuće. Ona je o milosti, opraštanju i obnovi. Ponovno pročitajte priču i zamijetit ćete da priča ne završava kad se on vraća – i to je vrlo važno.
Što je to što je zadržalo sina kod kuće? To je spoznaja da se njegov otac raduje u njemu! "'… jer mi ovaj sin bijaše mrtav i oživje, bijaše izgubljen i nađe se.' I počnu se veseliti … uz pjesmu i igru" (Lk 15,24-25).
Otac ga nije korio, nije ga optuživao, nije govorio o njegovu bijegu od kuće. Umjesto toga, organizirao je veliki domjenak i pozvao sve obiteljske prijatelje i susjede. Ovaj otac čeznuo je za svojim sinom da se vrati kući i sad se to ostvarilo.
Izgubljeni sin isprva je prosvjedovao govoreći ocu: "Ne, ne, nedostojan sam!" Ali otac ga je ignorirao te naredio da ga obuku u najbolju haljinu, da mu na ruku stave prsten, a na noge cipele. Sve što je otac posjedovao sad je još jednom bilo sinu na raspolaganju. Bilo je tu veliko veselje, s glazbom, igrom i gozbom.
Vjerujem da je ovoga mladog čovjeka kući dovela ljubav. Ali očeva radost bila je ona koja ga je zadržala kod kuće! Vidite, izgubljenog sina zadržalo je kod oca to što je svakoga dana vidio da je otac zadovoljan što je kod kuće. Otac se radovao što je s njim. Štoviše, sve u životu toga mladog čovjeka što je izjela gusjenica sad se obnavljalo.
Poznajem mnoge bivše ovisnike koji su poput izgubljena sina. Oni se mogu usredotočiti samo na ono što su izgubili prije više godina zbog svoje navike: supružnika, djecu, službu. Osjećaju Gospodnje kažnjavanje, a ono može biti neugodno, ali im Isus govori u ovoj usporedbi: "U mom kraljevstvu ništa nije izgubljeno. Kroz ovo ćeš postati jači. Sad si kod kuće i moja milost obnovit ćete u potpunosti."