KRUH SNAGE

Jednom sam tjedan dana plakao pred Gospodinom vapeći mu za poruku utjehe i nade za sve povrijeđene vjernike koji pišu našoj službi. Dok sam radio u gradu New Yorku s ovisnicima, alkoholičarima i beskućnicima, molio sam: "Gospodine, kamo god pogledam vidim bol, muku, žalost, nevolju. Kakvu poruku bih mogao dati onima koji su u tako strašnoj potrebi? Što je tvoja riječ za njih? Sigurno se ti brineš za te drage ljude. I sigurno čezneš da im doneseš riječ koja će ih moći osloboditi."

Gospodin me uvjerio da je on osigurao put kako da ojača svako svoje dijete da se odupre neprijatelju. Ta snaga dolazi jedino ako se jede kruh poslan s neba. Naše duhovno zdravlje ovisi o tome uzimamo li taj kruh u sebe.

Poslušajte pažljivo Isusove riječi: "Kao što je mene poslao živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji mene jede živjeti zbog mene" (Iv 6,57). Isus je bio u tako bliskom zajedništvu s Ocem i bio je tako predan vršenju njegove volje da su Očeve riječi postale njegova hrana i piće. On se dnevno održavao slušanjem i gledanjem onoga što Otac želi, što je bilo rezultat provođenja mnogo vremena nasamo s njim.

Krist je rekao svojim učenicima: "Ja imam za jelo hranu za koju vi ne znate … Moja se hrana sastoji u tom da vršim volju onoga koji me poslao i dovršim njegovo djelo" (Iv 4,57). Isto tako ih je uputio da "nastoje sebi pribaviti ne propadljivu hranu, već hranu koja ima trajnost za život vječni i koju će im dati Sin Čovječji" (Iv 6,27). Ne smijemo promašiti ovu tajnu snage: kao što je Krist živio zbog Oca, i mi moramo primati naš život hraneći se na Kristu.

Kad su djeca Izraelova bila u pustinji, mana koja ih je održavala dijelila se svakodnevno. Kroz taj primjer Bog nam govori da ono što smo jučer jeli od Krista, neće namiriti našu potrebu za danas. Moramo priznati da ćemo bez svakodnevne porcije svježega nebeskog kruha gladovati te postati slabi i bespomoćni. Moramo često dolaziti do stola Gospodnjeg.