SMJELOST ZA ULAZAK U NAZOČNOST BOŽJU

"Prema tome, braćo, budući da mi (smjelo) snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u Svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor … pristupajmo k njemu iskrena srca i sa sigurnim uvjerenjem"  (Heb 10,19-20.22).

 

Dvije su strane Kristova djela na Golgoti. Jedna je strana čovječja blagodat, a druga Božja. Jedna donosi blagodat grešniku, a druga Ocu.

 

Dobro smo upoznati s blagodati na ljudskoj strani. Kristov križ osigurao nam je oproštenje našega grijeha. Primili smo silu pobjede nad ropstvom i prevlašću grijeha. Primili smo milost i milosrđe. I, dakako, primili smo obećanje vječnoga života. Križ nam je dao sredstva bijega od užasa grijeha i pakla.

 

Zahvaljujem Bogu za ovu blagodat križa za čovječanstvo i za sva divna olakšanja koja ona donosi. Radujem se da se to iz tjedna u tjedan propovijeda u crkvama širom svijeta.

 

Međutim, postoji još jedna blagodat križa, blagodat o kojoj vrlo malo znamo. To je Očeva blagodat. Vidite, mi vrlo malo razumijemo Očevu radost ostvarenu križem. To je radost koja mu dolazi kad god prima izgubljenog sina u svoju kuću.

 

Ako se usredotočimo samo na to da je križ oproštenje – ako je to kraj svega propovijedanja – onda propuštamo važnu istinu koju je Bog namijenio za nas u vezi s križem. Postoji potpunije razumijevanje ovoga i ono je u vezi s njegovom radosti. Ta istina donosi narodu Božjem daleko više od olakšanja. Ona donosi slobodu, odmor, mir i radost.

 

Po mom mišljenju, većina kršćana naučila je smjelo dolaziti pred Boga po oproštenje, po ispunjenje potreba, po odgovore na molitvu. Ali propuštaju smjelost u ovom vidu vjere – vidu koji je jednako važan u njihovom hodu s Gospodinom.