BOŽJA RADOST DOLAZI U NJEGOVOM UŽIVANJU U NAŠEM DRUŠTVU

Gospodin ima veliku radost što nam je križ osigurao otvoren pristup do njega. Doista, najslavniji trenutak u povijesti bio je kad se onoga dana kad je Krist umro hramski zastor razderao na dvoje. U tom trenutku, zemlja se potresla, pećine su se raspukle i grobovi su se otvorili.

 

Upravo u tom trenutku izbila je Božja blagodat. U trenutku kad se hramski zastor – koji je odvajao čovjeka od Božje svete nazočnosti – razderao, nešto se nevjerojatno dogodilo. Od te točke nadalje, nije samo čovjek bio u stanju ući u nazočnost Gospodnju, nego je i Bog mogao izaći k čovjeku.

 

Onaj koji je jednom boravio u "gustoj tmini" nije čekao da mi dođemo k njemu, nego je izišao k nama. Sam Bog preuzeo je inicijativu, a Kristova krv uklonila je sve prepreke. To je bio jednostran korak s Gospodnje strane, korak kad jedna strana izjavljuje: "Dosta, stvorit ću mir. Srušit ću zidove razdvajanja. Sve ću to učiniti na svoju vlastitu inicijativu."

 

Prije križa za običan narod nije bilo pristupa do Boga; samo je veliki svećenik mogao ući u Svetinju nad svetinjama. Ali sad je za nas Isusov križ stvorio put u Očevu nazočnost. Jedino njegovom milošću, Bog je srušio zid koji nas je sprečavao od njegove nazočnosti. Sad je on mogao izaći k čovjeku te zagrliti svoje izgubljene sinove i grešnike svih vrsta.

 

Evo glavne misli moje poruke: Ne možete ući u radost i mir – doista ne možete znati kako služiti Gospodinu – dok ne vidite njegovu radost u svome izbavljenju … dok ne vidite radost njegova srca nad zajedništvom s vama … dok ne vidite da je kod križa svaki zid uklonjen … dok ne znate da je sve iz vaše prošlosti osuđeno i zbrisano. Bog kaže: "Želim da ideš naprijed u puninu koja te čeka u mojoj nazočnosti!"

 

Mnogi se danas raduju u divnim blagodatima križa. Izašli su iz Egipta i stoje na "pobjedničkoj strani" svoje crvenomorske kušnje. Uživaju u slobodi i neprestano zahvaljuju Bogu što je bacio njihovog tlačitelja u more. Ali mnogi od tih istih vjernika propuštaju Božji veliki naum i blagodat za njih. Propuštaju zašto ih je Gospodin izveo – da ih zapravo uvede k sebi.