NEBO

Pavao je bio zahvalan za svoj život, poziv, službu. Vjerujem da je svom svojom snagom volio narod Božji. Ali kroz godine njegove službe, neprestana mu je želja bila da ode kući i bude s Gospodinom. Njegovo je srce jednostavno bilo nestrpljivo da bude tamo.

 

Apostol Pavao misli na nebo kad govori da je bio podignut u raj. On kaže da je vidio i čuo stvari koje su tako zaprepašćujuće da nema riječi kojima bi ih opisao. Iz toga Pavlovog opisa mislite da kad bi i mogao objasniti što je vidio, naši ljudski umovi to ne bi mogli shvatiti.

 

Biblija nam govori da ćemo u nebu vladati s Gospodinom kao "kraljevstvo svećenika i kraljevat ćemo na zemlji" (Otk 5,10). Služit ćemo tamo kao njegove sluge i "klanjati se Bogu" (Otk 22,3).

 

Pavao kliče: "Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po našem Gospodinu Isusu Kristu" (1 Kor 15,57). Mnogi kršćani svakodnevno citiraju ovaj redak primjenjujući ga na svoje kušnje i nevolje. Međutim, smisao onoga što Pavao ovdje govori daleko je dublji. Samo dva retka ranije, Pavao izjavljuje: "Pobjeda proguta smrt. Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?" (1 Kor 15,54-55).

 

Pavao vrlo izražajno govori o svojoj čežnji za nebom. Piše: "Znamo: ako se ovaj šator – naša zemaljska kuća – ruši, imamo zgradu koja je djelo Božje – vječnu kuću na nebesima – koja nije sagrađena ljudskom rukom. I zato uzdišemo i vruće želimo da budemo obučeni u naš nebeski stan" (2 Kor 5,1-2).

 

Apostol zatim dodaje: "Puni smo pouzdanja, i više volimo otići iz ovog tijela i vratiti se (u domovinu) ka Gospodinu" (2 Kor 5,8).

 

Prema Pavlu, nebo – biti u Gospodnjoj nazočnosti za svu vječnost – jest nešto što moramo željeli svim svojim srcem.

 

Dragi sveti, učinite nebo svojom ozbiljnom željom. Isus dolazi po one koji čeznu biti s njim tamo!